Najpodmukli oblik raka, od kojeg u prosjeku godišnje oboli gotovo 7.000 ljudi u Srbiji, dok od njega premine njih 4.600, odnio je život velikog srpskog glumca Žarka Lauševića, koji je preminuo danas u 63. godini. Prije njega, ista bolest odnijela je i našeg proslavljenog glumca Nebojšu Glogovca.
Karcinom pluća smatra se među četiri najčešća maligna tumora, ispred karcinoma debelog crijeva, dojke kod žena i prostate kod muškaraca.
– Najčešće je tako kada je riječ o najmalignijem obliku karcinoma pluća. To je mikrocelularni, sitnoćelijski karcinom, koji može biti mali, ali kada se dijagnosticira, pacijent već često ima metastaze. Ovaj tip karcinoma brzo napreduje, ostavljajući vrlo malo vremena čak i za primjenu terapije – objašnjava prim. dr. sci. med. Tatjana Radosavljević, pneumoftiziolog.
Ovo su najčešći simptomi, ali postoji i jedan atipičan
Simptomi raka pluća variraju ovisno o mjestu gdje je tumor nastao, njegovoj proširenosti i eventualnom prisustvu metastaza. Rak pluća obično se otkriva u kasnijim fazama bolesti, često tijekom rutinskih sistematskih pregleda.
Problem je što, kako kaže naša sugovornica, simptomi koji ukazuju na prisutnost raka pluća nisu specifični samo za tu bolest, već se mogu pojaviti i kod drugih bolesti dišnog sustava.
– Simptomi koji mogu izazvati sumnju na rak pluća uključuju kašalj, iskašljavanje, krv u ispljuvku, otežano disanje, bolove u prsima, promuklost, umor… Jedan od atipičnih simptoma može biti i bol u ramenu (tzv. pankoast tumor). Kada se pojavi bol u ramenu, ljudi često ni ne pomisle na karcinom pluća, već gube dragocjeno vrijeme odlazeći na fizikalnu terapiju.
Mikrocelularni karcinom je najagresivniji
Postoje tri vrste raka pluća, ovisno o vrsti zloćudnih stanica koje se razvijaju: adenokarcinom, karcinom skvamoznih stanica i mikrocelularni karcinom pluća. Druga podjela raka pluća je na mikrocelularni i nemikrocelularni karcinom pluća.
– Ove vrste raka rastu i šire se na različite načine te imaju različite mogućnosti liječenja. Mikrocelularni karcinom je najagresivniji i najbrže rastući tip karcinoma pluća, s velikim malignim potencijalom i brzim metastaziranjem u susjedne i udaljene organe i tkiva. Nemikrocelularni karcinomi, među koje spadaju adenokarcinom i planocelularni karcinom, te neki od kombinacija ove dvije grupe, mogu po biološkom ponašanju biti manje agresivni – napominje doktorica.
Postavljanje dijagnoze
Prvi koraci u postavljanju dijagnoze uključuju detaljne podatke i klinički pregled. Zatim slijedi rendgenski snimak pluća, na kojem se, u slučaju raka, mogu primijetiti promjene poput zasjenčenja.
– Svaki kašalj koji traje duže od dvije sedmice treba pratiti snimanjem pluća. CT pluća, poznat i kao skener pluća, pruža informacije o veličini, položaju i odnosu tumora s drugim organima. Ovaj snimak obično se radi s kontrastom, a važno je i provjeriti postojanje povećanih limfnih čvorova. Sve ove informacije pomažu u procjeni stadija bolesti.
Ako postoji sumnja na metastaze, preporučuju se skenerski pregledi glave i trbuha.
– Dijagnoza se postavlja i pregledom uzorka dobivenog biopsijom pluća, biopsijom plućne maramice ili torakoskopijom, minimalno invazivnom kirurškom procedurom. Također se provode citološki pregledi ispljuvka te laboratorijske analize, uključujući rutinske i testove na tumorske markere.
Najbolju prognozu imaju pacijenti koji su kandidati za operaciju
Nakon postavljanja dijagnoze određuje se stadij bolesti.
– Nemikrocelularni karcinomi pluća klasificiraju se od prvog do četvrtog stadija. Pacijenti koji su kandidati za operaciju imaju najbolju prognozu. Opseg operacije ovisi o proširenosti tumora, pa se može ukloniti dio pluća s tumorom ili čak cijelo plućno krilo. U liječenju se primjenjuju i citostatici, koji se daju u ciklusima, a jedna od metoda liječenja je i radioterapija ili zračenje – objašnjava prim. dr. Tatjana Radosavljević, dodajući da bi pušači nakon 35. godine trebali barem jednom godišnje snimati pluća.
