Ispovijest odbačene majke, koju vlastita djeca ne mogu podnijeti, isprepletena je emotivnim detaljima koji diraju u srce.Tanja, penzionerka od 68 godina, dijeli bolne događaje iz svog života, a najteži udarci dolaze od njenih troje djece.”Tokom rata sam sama došla s troje djece u Hrvatsku – dva sina i jednu kćerku. Moj tadašnji suprug ostao je u Bosni i Hercegovini. Naš brak nikada nije bio harmoničan, naprotiv, za mene je to bio pravi pakao, pa sam 1998. odlučila pokrenuti razvod”, priča Tanja za Moje vrijeme.
“Mi smo kroz život prošli kroz razne patnje, kako za vrijeme ratnih godina, tako i nakon rata kada smo bili podstanari. Pronalaženje posla, bilo kojeg, bilo je izuzetno teško za mene. Kad smo napokon prebrodili najteže trenutke, kada su djeca završila školovanje, i kada smo stekli svoj dom nasljedstvom, kad su se vjenčavali… umjesto da uživamo jer smo prebrodili sve nedaće, mi smo se, iznenada, raspali kao obitelj”, opisuje Tanja svoju sudbinu.
Njezin stariji sin, inače privržen obitelji, nakon vjenčanja potpuno se promijenio. “Nekoliko godina nakon što se oženio, poslao mi je poruku: ‘Briši moj broj.’ Bez ikakvog objašnjenja na moje pitanje: ‘Zašto, sine?’ Odlučila sam prihvatiti to, jer mi je sreća moje djece bila najvažnija. A onda su došli problemi s mlađim sinom, koji se razvodio nakon nekoliko godina braka. Umjesto da postane podstanar, odlučio je kupiti mali stan i tražio je financijsku pomoć od mene za uplatu, dok bi kreditom pokrio ostatak. Naravno, sve što sam imala, dala sam mu”, otkriva nesretna žena.
“Ostalo mi je samo 100 eura. Možda će neki teško povjerovati, ali nikada nisam bila sretnija. Budući da sam vjernica, bila sam zahvalna Bogu što sam mogla pomoći svome djetetu, vjerujući da će se Bog također brinuti o meni, na način koji samo On zna.”
Problemi s djecom su se nastavili gomilati.
“Nakon godinu dana života u svom stanu, sin me nazvao da ga posjetim. Tada mi je, nakon jedne moje primjedbe, potpuno zabranio viđenje čak i unuka. Zatim su se pojavili problemi i s kćerkom. Teško joj je padalo što njezina braća ne razgovaraju s majkom, pa se i ona pridružila njima, možda misleći da će im se zamjeriti ako ostane uz majku. Ipak, primijetila sam da se i ona odrekla mene s velikom boli u duši, što mi je najteže palo”, povjerava se Tanja.
Danas živi sama s malom mirovinom. Ipak, kćerka je uzela broj njenog računa kako bi joj, kako kaže, mogla prebaciti nešto eura ako zatraži. “To se naravno nikada neće dogoditi. Radije ću gladovati i živjeti u hladnoj kući nego tražiti bilo što od njih. Ipak, svaki dan molim da im život bude lakši i ljepši, te da ih dragi Bog čuva”, završavaju tragične riječi žene koju su vlastita djeca odbacila, a koja je sama, u vrijeme rata, podigla troje djece na noge.
