Gospođa Tereza se suočava s izazovima zbog problematičnog ponašanja svoje ćerke. S jedne strane, Tereza je izuzetno velikodušna i brižna majka koja svojoj ćerki pruža svu moguću podršku, financijski i emocionalno. Redovito je vozi na preglede, pomaže joj rješavati probleme, uključujući i angažiranje majstora. Međutim, situacija postaje napeta kad njena ćerka posjećuje kuću svake nedjelje. Umjesto srdačnog pozdrava, započinje niz prigovora o nedostatku čistoće i nelagodnosti pri konzumaciji obroka.
“Prva stvar koju primijeti su ladice koje, po njenom mišljenju, nisu dovoljno čiste. Proučava svaku kašiku i viljušku, a potom ukazuje na nedostatke u pranju suđa, tvrdeći da bih trebala koristiti perilicu umjesto ručnog pranja. Kritizira i stanje stepenica te ističe da je stolnjak ‘puno mrlja još od prošlog puta’. Na koncu, traži čak i da obučem čistu majicu za vrijeme ručka. Čini se da je postala sofisticirana gradaska dama koja umišlja da može diktirati standarde čistoće”, povjerava se Tereza za Moje vrijeme.
Iako Tereza marljivo nastoji održavati urednost, suočava se s izazovom na selu, gdje je briga o kući s vrtom znatno zahtjevnija nego u malom stanu u gradu. “Čistim tri dana prije njihovog dolaska, ali čim unesem drva u kuhinju, sve opet postane nered. Na selu je teško održavati besprijekornu čistoću, pogotovo kad se bavite drva, poljoprivredom, cvjećem, pripremom zimnice i uzgojem ljekovitog bilja”, objašnjava Tereza.
Ona naglašava kako se ćerka, unatoč svojim visokim obrazovanjem i uspješnoj karijeri, ne čini svjesnom toga koliko je stresa izlaže majci. “Mislim da ona uopće ne razmišlja o tome koliko me njezini prigovori povređuju i koliko sam danima frustrirana nakon njihovog odlaska. Nemam s kim podijeliti svoje osjećaje po selu jer svi samo hvale svoju djecu, a ja znam da nije sve idealno kod svakoga”, izjavljuje gospođa Tereza.
Ističe kako je njezina ljubav prema obitelji bezuvjetna, unatoč nesuglasicama. “Muž mi je prerano preminuo, nisam postavila granice na vrijeme, i sada, kada pokušavam izraziti svoje želje, naiđem na nerazumijevanje. Govorim joj da je kuća moja, ali ona to ne čuje”, priznaje Tereza.
S nestrpljenjem i strepnjom iščekuje njihovu najavljenu posjetu, jer iako ih voli, strahuje da će njezina ćerka tražiti dlaku u jajetu čim zakorači u kuću. Unatoč svemu, naglašava ljubav prema obitelji i neizvjesnost budućnosti. “Jedva čekam da mi dovedu unuku jer se nismo dugo vidjeli. No, iskreno da vam kažem, izdaleka me strah da će čim uđe u kuću početi pronalaziti nedostatke. Ali što ću, volim ih, a ne znam što nosi sutra i koliko ću ih trebati”, zaključuje Tereza.
