Pre dvadeset godina sam se razvela. Dugo vremena nisam razmišljala o svom bivšem mužu, ali kako se taj datum približavao, shvatila sam da smo duže razdvojeni nego što smo bili zajedno. Izgubili smo kontakt s vremenom, nemamo nikakvih pravnih ili finansijskih veza, ali imamo dvoje djece koji nas povezuju.
Svih ovih godina, nisam toliko razmišljala o njemu, koliko o njoj – ženi zbog koje me je prevario i ostavio. Ta afera se gotovo odvijala pred mojim očima, ali sam odbijala da povjerujem. Brak se raspao zbog neverstva, a ja sam usmjerila svoju frustraciju i bijes prema njoj. Bila sam ljuta i na njega, ali na neki način mi je bilo lakše usmjeriti negativne emocije prema njoj.Nakon razvoda, moj bivši muž je nastavio živjeti s njom. Nikada je nisam vidjela, nisam komunicirala s njom, a djeca je nisu spominjala. U svojoj glavi stvorila sam sliku moćne žene koja je nevjerojatna i koja je uspjela odvojiti mog muža od mene.
Tijekom godina, izgradila sam tu sliku u glavi. Za mene je postala prelijepa, vitka, visoka, uspješna, žena kojoj se svi dive i koja može postići sve što poželi. Bila je sve ono što nisam bila ja, nadmoćna na svaki mogući način. Kako sam je obasipala ovim karakteristikama, samu sebe sam ispunila manama i samokritikom, ispunjenom bijesom i nervozom.Onda, prije nekoliko godina, bivši muž me tužio radi imovinskih stvari. Dok sam sjedila u čekaonici suda, zamišljala sam njega i nju, ali prije svega nju, kao nevjerojatnu ženu pored koje sam izgledala smiješno, neuredno, ružno i neuspješno… Onda su moje misli prekinute kada se u hodniku pojavio moj bivši muž s NJOM. To je bio prvi put da sam je vidjela – bila je potpuno neupadljiva, žena s kosom vezanom u rep, opušteno odjevena, privlačna, ali ništa posebno i nadmoćno, kao što sam je ja zamišljala. Njezina odjeća, kosa, stav, izraz lica, osmijeh – sve je bilo prosječno. Bila je žena koju ne bih zapamtila da sam je srela na ulici, kao što ne pamtim mnoge prolaznike, a cijelo vrijeme sam stvarala sliku nje kao veličanstvenog bića koje sam nikada neću biti – godinama sam se uvjeravala u to.
Na sudu smo brzo postigli dogovor, a ja sam otišla kući razmišljajući – kako sam sebi mogla uništavati samopouzdanje sve ove godine? Kako sam mogla tako grubo preuveličavati drugo ljudsko biće? Kako sam mogla biti opsjednuta izmišljenom zavodnicom koja me pobijedila u vlastitom braku?Shvatila sam da je ovo važna lekcija za mene. Osvijestila sam koliko kvaliteta stvarno imam, shvatila sam da zaslužujem ljubav, shvatila sam da nikada ne smijem uspoređivati sebe s drugima, već da sam jednostavno ja, svoja, baš takva kakva jesam. Ova promjena stava donijela mi je samopouzdanje, sreću i novu ljubav, a zatim brak i još jedno dijete. Sada imam partnera koji me voli, troje divne djece i moj život je ispunjen i sretan.Djeci sam prenijela ovu važnu poruku – jedine akcije koje možete kontrolirati u životu su vaše vlastite.
