Albanka Anila Cakoni, koja se udala u srpskom selu Kosmovac i donijela sina Klausa sa sobom, postala je istinska inspiracija i osvježenje za tu malu zajednicu. Kosmovac, poznat po svojoj tradiciji stočarstva i drvarstva, suočavao se s iseljavanjem mladih u potrazi za poslom u gradovima, što je smanjilo broj stanovnika na samo oko 40 ljudi.
Anila je iz Albanije stigla u ovo selo prije šest godina s malim Klausom. Njih dvoje su sada jedina porodica s djetetom ne samo u Kosmovcu, već i u obližnjim selima Toponici i Miljkovcu. Anila, koja je bila krojačica u Tirani, brzo se prilagodila životu na selu. Iako nije znala srpski jezik, uporno je učila, koristeći svoje znanje italijanskog jezika za gledanje italijanskih serija s prevodom na srpski. Njen sin Klaus, sada u trećem razredu, odlično govori srpski i pomaže joj u učenju.
Anila uživa u miru i čistom zraku Kosmovca, gdje zajedno sa suprugom brine o stoci i obradi njive. Život u selu razlikuje se od gradske svakodnevice, ali Anila ga doživljava kao opušteniji i ispunjen ljubaznošću mještana. Njihov sin Klaus uživa u prirodi, igri sa drugom djecom koja dolaze posjetiti svoje kuće u selu i brigu o psu i konju.Anila je također napredovala u mnogim aspektima ruralnog života, učeći kako saditi povrće i brinuti se o stoci. Uprkos izazovima, Anila je uspješno savladala mnoge prepreke, uključujući i polaganje vozačkog ispita kako bi mogla voziti sina do škole.
Kosmovac je nekada bio živo selo s brojnim đacima, ali je s vremenom opustio zbog iseljavanja. Temeljka Stefanović, rođak Sente Stefanovića, prisjeća se vremena kad je selo bilo puno ljudi i škola imala svoju menzu. Na sreću, selo je privuklo planinare i ljubitelje prirode, te su počele graditi vikendice, a Kosmovac postaje odredište za one koji žele uživati u prirodi tog kraja. S Anilom i Klausom, Kosmovac se ponovno budi, a njihova priča je svijetla točka u povijesti sela.
