Na društvenim mrežama se može pronaći veliki broj ispovijeti a ona beograđanke Marine je privukla veliku pažnju svih korisnika iz regiona i imala je veliki broj komentara. Marina je napisala da se upoznala sa dečkom koji je u glavni grad došao da studira i da su ubrzo zapoečli i svoju vezu a kada je zaprosio ona je pristala i složila se sa time da život nastave na selu u kući sa njegovim roditeljima.
Ona je sa njim nekoliko puta posjetila njegove roditelje i rodno selo dok su još bili u vezi i sve joj je izgledalo idilično a oni su ostavljali dojam pristojnih i finih ljudi i lijepo su je prihvatili.M eđuitm kada je počela da živi sa njima ništa nije bilo kako je očekivala jer je morala da radi sa njima u poljoprivredi i da obavlja teške seoske poslove što joj nije nimalo lako palo.
Ipak nije joj bilo teško da nauči da muze krave i radi sve ostalo ali je nervirao koncept u kojem je njen svekar vodio glavnu riječ a njen suprug i ona se nisu ništa pitali. Ona je jednom rekla da bi željela da nađe posao da bi malo izašla iz kuće a svekar je počeo da galami na nju i reko joj je da nije ni gladna ni žedna i da ne ide nigdje nego da ima da sluša i da radi šta joj se kaže.
Njen suprug je bio prisutan ali nije rekao ni riječ u njenu odbranu što je posebno zabolilo. Ona je izdržala još dvije godine u takvom okruženju a onda se vratila u grad i podnijela zahtijev za razvod jer su je tretirali kao sluškinju i žena u njihovoj kući nije imala pravo glasa i za svaki dinar koji joj je bio potreban morala je bukvalno da moli.
