Kada je Monika donijela ključnu odluku da stupi na put redovnice u svojoj 21. godini, nije niti naslućivala da će uskoro pronaći svoju srodnu dušu u obliku druge časne sestre, postajući “Kristova zaručnica”. Monika Hingston, ponosna Australka, rođena je u obitelji s dubokom vjerom u katoličku tradiciju. Njeni roditelji su uvijek podržavali njen izbor da se posveti redovničkom životu i da svoj život posveti humanitarnim djelima. Danas, s 79 godina, Monika se prisjeća tih ranih dana, kada je krenula na put koji će je na kraju dovesti do toga da postane “Kristova zaručnica”, simbolizirajući svoje odricanje od svjetovnih iskušenja i želja kroz nošenje veo – neobičnog i teško objašnjivog rituala.
No, kako vreme odmiče, Monika shvata da je upravo ta odluka oblikovala njenu sudbinu i ljubavni život dvadesetak godina kasnije. Bilo je to u početku 1960-ih kada je donijela odluku koja će zauvijek promijeniti njen život. Sudbina ju je dovela da susretne svoju srodnu dušu – drugu časnu sestru, koja je bila tisućama kilometara daleko, na suprotnom kraju svijeta.
Vremenom, Monikina strast prema redovničkom načinu života je počela kopniti, što ju je navelo da traži izlaz iz crkvenih okvira. Odlučila je krenuti na putovanje u Južnu Ameriku, no na kraju se ipak vratila u samostan. Tijekom svojih putovanja, Monika je stekla diplomu iz socijalnog rada i kratko radila u javnom zdravstvenom centru u Melbourneu, usmjeravajući svoju energiju na pomoć migrantima i izbjeglicama.
Zatim je uslijedio sudbonosni susret s časnom sestrom iz Amerike koja je posvetila svoj život pomoći siromašnima u Nikaragvi, zemlji koja se suočavala s intenzivnim političkim previrima i konfliktima. Iako su njen zahtjev za pridruživanjem toj skupini odbili zbog opasnih uvjeta u Nikaragvi, predložili su joj alternativu – otputovanje u Čile, gdje su već djelovale dvije redovnice iz Australije, surađujući s američkim sestrama.
Kulminacija ovog nevjerojatnog putovanja dogodila se u Čileu, gdje je Monika upoznala izuzetnu Amerikanku po imenu Peg, koja je već dugi niz godina živjela i radila u Santiagu. Iako Monika na početku nije bila potpuno uvjerena, nakon nekoliko mjeseci su se strastveno zaljubile.
Ljubav je čudesan osjećaj koji unosi radost u život. Kada se to dogodi, prirodno je željeti podijeliti tu sreću sa svijetom. No, u to vrijeme homoseksualnost nije bila široko prihvaćena, a svijet je često gledao s neodobravanjem na takve izraze ljubavi. Postojali su oni koji su se oštro protivili LGBTQ+ zajednici i aktivno poticali njihovu diskriminaciju, čak i izražavali vjerovanje da ne zaslužuju ništa manje od smrti. Monika i Peg su odlučile hrabro nastaviti zajedno, suočavajući se s brojnim preprekama. Njihova strast prema pomaganju marginaliziranim ženama ostala je jaka, iako su morale napustiti svoje pozicije unutar crkvene hijerarhije.
Crkveni dužnosnici su njihovu vezu smatrali neprikladnom i osudili je. Da bi prekinule veze s Crkvom, morale su se obratiti Vatikanu, no na sreću, dobile su odgovor koji im je omogućio slobodu koju su toliko željele. Nastavile su svoj humanitarni rad, ostajući odane svojoj misiji.
