ČOKOLADNI SALUM S KOLAČIĆIMA BEZ PEČENJA – BRZO, JEDNOSTAVNO I NEVJEROJATNO!🍫🍪
**Čokoladna salama bez jaja**
**Sastojci:**
* 270 g crne čokolade
* 160 g omekšalog maslaca (oko 3/4 šalice)
* 60 g šećera u prahu (oko 1/2 šalice)
* Ekstrakt vanilije po ukusu
* 160 g suhog keksa (npr. petit beurre ili sl.)
* 110 g lješnjaka (blago tostiranih i nasjeckanih)
* Još šećera u prahu za posipanje (za motanje)
**Upute za pripremu bez jaja:**
1. Tamnu čokoladu i maslac otopite na laganoj vatri ili pari uz povremeno miješanje dok smjesa ne postane glatka.
2. U ohlađenu smjesu dodajte šećer u prahu i ekstrakt vanilije i dobro promiješajte.
3. Suhe kekse izlomite na veće komade, a lješnjake grubo nasjeckajte.
4. Kekse i lješnjake umiješajte u čokoladnu smjesu dok se dobro ne sjedine.
5. Smjesu pomoću prozirne folije oblikujte u roladu (salamu). Čvrsto zamotajte i ostavite u hladnjaku najmanje 3 sata, najbolje preko noći, da se stegne.
6. Prije posluživanja salamu uvaljajte u šećer u prahu kako bi dobila karakterističan izgled.
Uživajte u ukusnoj i jednostavnoj čokoladnoj salami bez jaja!**
Što je potrebno da se uništi bilo koja osoba: Dostojevski je to otkrio u jednoj rečenici
“Malo je potrebno da uništite čovjeka: samo ga uvjerite da posao koji radi nikome ne koristi.” Ova misao Fjodora Dostojevskog sadrži duboku psihološku istinu. Svi težimo osjećaju svrhe, potrebi da budemo korisni, da ono što radimo ima smisla.
Kad se ta nit prekine, kad nas netko ili nešto uvjeri da je naš trud bezvrijedan, tada počinjemo gubiti tlo pod nogama.
Gubitak smisla – put u propast
Ljudi nisu strojevi. Nismo samo bića koja obavljaju zadatke ne razmišljajući o njihovom značaju. Naš mentalni sklop zahtijeva osjećaj povezanosti između truda koji ulažemo i rezultata koje donosi.Kada netko osjeća da njegov rad, trud ili egzistencija nisu potrebni, dolazi do psihičke erozije koja može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Gubitak smisla ne odnosi se samo na posao u profesionalnom smislu. Može se pojaviti u svakom aspektu života – u obitelji, među prijateljima, u društvu.
Ako roditelj osjeća da nije potreban svojoj djeci, ako radnik smatra da je njegov posao besmislen, ako umjetnik misli da nitko ne cijeni njihov rad, svi oni ulaze u stanje psihičke patnje. U takvom stanju osoba postaje podložna depresiji, tjeskobi i osjećaju bezvrijednosti.
Jedna od najrazornijih stvari koju osoba može doživjeti je omalovažavanje njezina truda. Jedan komentar može imati dalekosežne posljedice.
Na primjer, ako dijete stalno sluša da nije dovoljno dobro, da su njegovi uspjesi beznačajni ili da nikada neće uspjeti, vjerojatno će odrastati s ozbiljnim kompleksima i sumnjom u sebe.
Odrasli nisu izuzeti iz ovog procesa. Kada se zaposleniku opetovano govori da je zamjenjiv i da njegov posao nije bitan, kada partner u vezi osjeća da se njegova ljubav ne cijeni ili kada netko smatra da je njihovo postojanje beznačajno, rezultat može biti emocionalno slomljena osoba.
Društveni mediji pogoršavaju ovaj fenomen. Danas se vrijednost često mjeri brojem lajkova, pohvala i vanjske provjere. Kritika, čak i kada nije konstruktivna, može uništiti nečije samopouzdanje, dok njezino ignoriranje može stvoriti osjećaj nevidljivosti i nevažnosti.
Kako zaštititi vlastitu vrijednost?
S obzirom na sve to, ključno je razviti unutarnji osjećaj vrijednosti. Ako dopustimo da naše samopoštovanje ovisi isključivo o mišljenjima drugih, tada smo u stalnoj opasnosti da nas jedan negativan komentar izbaci iz ravnoteže.
Potrebno je shvatiti da radimo za sebe, da naše vrijednosti nisu nužno vezane uz odobravanje drugih ljudi.
Osim toga, trebali bismo biti oprezni u načinu na koji komuniciramo s drugima. Riječi imaju moć – mogu graditi, ali mogu i rušiti. Prije nego nekome kažemo da je njegov trud uzaludan, trebamo se zapitati što to za tu osobu može značiti.
Podrška, pohvala i razumijevanje ključni su čimbenici u održavanju nečije emocionalne stabilnosti.
Dostojevski nas je svojim citatom podsjetio na važnu istinu – da je osjećaj korisnosti i svrhe temelj ljudskog postojanja. Kad netko izgubi taj osjećaj, dolazi do unutarnjeg sloma koji može dovesti do depresije i gubitka volje za životom.
Zato je važno prepoznati vrijednost vlastitih postupaka, ne tražiti potvrdu isključivo izvana i, što je najvažnije, biti svjestan načina na koji se odnosimo prema drugima. Neke kritike nam se možda čine bezazlenima, ali mogu biti presudne u nečijem životu. Moć riječi je ogromna – koristite ih mudro.
