Ispovijest ovog leskovačkog bračnog para osvjetljava tamnu stranu obiteljskih odnosa, a takve priče nažalost postaju sve češće u posljednje vrijeme. Potresna priča o obitelji Cvetković šokirala je cijelu Srbiju, izazivajući duboko osjećanje nevjere među ljudima koji nisu mogli pojmiti da bi njihovi vlastiti potomci mogli tako neosjetljivo postupati prema roditeljima koji su im pružili izobilan život. Ova tragična saga Cvetkovićevih obuhvaća četiri desetljeća rada u Njemačkoj, s nadom da će osigurati uspješnu budućnost za svoju djecu, koju nikada nisu ni zamislili.
Na samom početku, obitelj Cvetković je odlučila poslati svoju djecu, dva sina u pubertetu i kćerku, da rade u inozemstvu, dok su baka i djed po ocu trebali čuvati unuke u Srbiji. Ova odluka rezultirala je financijskom stabilnošću obitelji, omogućujući im česte posjete svojoj domovini tijekom slobodnih trenutaka. S vremenom su sinovi postali punoljetni, a roditelji su skupili dovoljno ušteđevine kako bi sagradili kuće koje su se protezale poput vila i osigurali stanove uz crnogorsku obalu. Kako bi svojoj kćerki omogućili blistavu budućnost, darovali su joj bogat miraz, uključujući novi BMW, luksuzno namještenu spavaću sobu i druge svadbene poklone, prema izvještaju Jugmedia.rs.U ovom razdoblju, obiteljska ljubav je cvjetala, a život je tekao mirno i sretno. Međutim, njihovu idilu uzdrmao je neočekivani gubitak S. Cvetkovića, koji je odlučio napustiti ovaj svijet. Njegova iznenadna smrt ostavila je snažan trag u srcu partnerice, osjećaj koji nikada nije mogla predvidjeti ili prihvatiti. Bračni par se vratio u svoju domovinu kako bi uživao u kasnijim godinama sa svojim unucima i praunucima, ali samo mjesec dana nakon njihova povratka, svijet im se srušio kada je S. Cvetković preminuo. Iako je imao više od osamdeset godina, ostao je vitalan i zdrav, ali se suočavao s demencijom. Ovaj nenadani gubitak došao je kao udarac njegovoj životnoj partnerici, koja nikada nije mogla zamisliti kako će se njezin svijet tako drastično promijeniti.
U neočekivanom preokretu, njegova djeca su im uručila ugovor o doživotnoj skrbi. Unatoč tome što su S. Cvetković i njegova supruga sve te godine brinuli za svoju djecu, bili im podrška kroz izazove odrastanja, čini se da su njihova djeca odlučila drugačije. Ugovor o doživotnoj skrbi detaljno je definirao raspodjelu nekretnina i pokretnina obojici sinova kao dar od strane S. Cvetkovića. Ova pravna formalnost često je teško osporiti pred sudom, što ga čini popularnim izborom za one koji žele isključiti određenu osobu iz nasljeđivanja imovine svojih roditelja.
Značajno je napomenuti da supružnik autorovog sina nije bio uključen u ovaj ugovor, što ostavlja mnoge pitanja bez odgovora.Unatoč svim tim nevoljama, obiteljski dom u Leskovu i dalje ostaje stožer obiteljskih sjećanja, iako ga nazivaju “tuđom kućom”. Ovaj dom je mjesto gdje su prošli kroz mnoge uspone i padove, gdje su dijelili radosti i tuge. Dok je ova priča žalosna, nosi i poruku nade. Nada da će se obitelj jednog dana pomiriti i naučiti cijeniti vrijednost obitelji iznad svega. Supruga S. Cvetkovića odlučila je ostati anonimna kako bi izbjegla potencijalne buduće konflikte sa sinovima i kako bi sačuvala svoju privatnost od radoznalih očiju javnosti.
