Danas vam prenosimo nevjerovatnu priču koja potiče još iz osamdesetih godina kada je pronađen napušten dječak u šumama, navodi se da je bio okružen vukovima kada je tek pronađen.
Zanimljiva priča potiče od kraja osamdesethih godina na zemlji između Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore a počinje tako što su lovci iz okolnog sela pronašli čopor vukova među kojima ih je zateklo nešto što nikada nisu mogli očekivati, stajao je dječak u sred čopora a oni su spavali pored njega. Navodi se da su ga lovci pokušali dozvati kako bi ga spasili međutim dječak nije reagovao na njihove glasove a kretao se četveronoške.
Lovci su bili zaprepašteni scenama koje su zatekli pa su tako pozvali još lovaca, vukove su ustrijelili a dječaka uhvatili i odveli. Kažu da su njegove reakcije bile nešto najčudnije što su vidjeli u svom životu, tjelo mu je bilo prepuno rana i bio je izuzetno mršav. Nije znao govoriti niti je mogao raspoznati šta oni njemu govore, prozvali su ga Haris Pućurica.
O svemu ovome obavjestili su lokalnu policiju i službu za zbrinjavanje koja ga je smjestila u dom za napuštenu djecu u Beogradu gdje se zadržao sve do 1992. godine. Tada je stigla obavijest o ratu i izdato je naređenje da se sva djeca vrate u centre iz kojih su bili poslani. Njegova priča je zaista bila nevjerovatna, vremenom je sigurno uslijedio efekat hiperbole što se tiče određenih detalja međutim priča o pronađenom dječaku među vukovima je istinita.
Ovakva dešavanja koja su u to vrijeme ostavljala mnoge bez daha bila su i inspiracija lokalnih umjetnika za kreiranjem novog sadržaja u vidu knjiga i filmova pa je tako na ideju došao i Vuk Ršumović koji je snimio i film po uzoru na ovu priču pod nazivom “Ničije dete”. Navode da se nikada nije saznala istina o Harisovom porijeklu a da je njegova socijalizacija bila veoma težak slučaj. Bilo je veoma teško hraniti ga i odgajati među ostalom djecom, nije imao higijenske navike i često su ga nalazili na skrivenim mjestima.
Kroz historiju postoji mnogo sličnih priča koje podsjećaju na Harisovu, najpoznatija i najstarija potiče iz vremena Romula i Rema, osnivača grada Rima za koje se navodi da ih je odgojila vučica. Zatim postoje zabilježeni slučajevima u kojima su pronađena djeca na području Afrike, Južne Amerike i Evrope koja su uspjela preživiti u divljini tako što su im roditelju brigu nadomjestile životinje pa su živjeli u njihovim čoporima i skupinama.
