Prije više od dva mjeseca, Srbija je bila zavijena u tragediju koja i dalje ima dubok utjecaj. Miljana Kecmanović, majka Koste Kecmanovića, trenutno s pravnim savjetnikom pokušava smjestiti svog sina u bolnicu i osigurati neometano pravo na posjete s njim. Kako bi ostvarila svoje ciljeve, koristi postojeću zakonsku regulativu koja oslobađa djecu mlađu od 14 godina od kaznene odgovornosti. Miljana je razradila strategiju kojom će se obratiti odgovarajućim tijelima i postaviti konkretne zahtjeve, no izražava nezadovoljstvo sporim tijekom vještačenja.
Unatoč činjenici da neukrotivo dijete poput Koste predstavlja opasnost za okolinu, majka planira da bude smješteno u bolnicu bez nadzora. Međutim, sigurnosni nadzor i zabrana komunikacije s drugim osobama, posebno s djecom, su ključni za sigurnost okoline. Miljana želi pružiti sinu neometano druženje i ispunjavati sve njegove želje, poput igara i korištenja telefona. Iako je žudila za uspjehom u školi, Kost je pod pritiskom roditelja da postigne izvrsnost, ali to je dovelo do tragičnih događaja.
Unatoč molbama ožalošćenih roditelja žrtava, Miljana ne prihvaća da bi njen sin trebao provesti ostatak života iza rešetaka. Zagovara njegovo pravo na izlazak u šetnje, tvrdeći da je to temeljno ljudsko pravo koje mu se ne smije uskratiti, bez obzira na njegove zločine.
Kostov otac, Vladimir Kecmanović, trenutno je u pritvoru zbog navodne pomoći sinu u nabavi oružja kojim je izvršen masakr. Majka i otac su osmislili koncept majke dječaka koji je počinio nasilje i razradili ga u suradnji s odvjetnikom. Planiraju redovite procjene njegovog stanja i eventualni prijenos u bolnicu otvorenijeg tipa nakon šest godina.Cijela situacija ostaje izuzetno osjetljiva i traumatična za sve uključene, dok pravni i psihijatrijski stručnjaci nastoje pronaći najbolje rješenje za budućnost Koste Kecmanovića.
