Milan Simović je nedavno napunio 68 godina i dolazi iz sela Lelić, u Karanu, Lužničkoj dolini kod Užica, Milan je dobro poznat po nadimku Šaban, a za dva mjeseca pjevat će na sav glas i plesati koliko mu noge budu dozvoljavale. Kako ističe, potrošit će sav novac ako bude trebalo na glazbu, nije ga briga, bit će sretan dok ne padne, a za takvo nešto ima i opravdan razlog.
Protekle srijede se u konobi u Karanu raspravljalo kako su svi uživali u Nikoljdanu. Jedni su se veselili, drugi gostili, jelo se i pilo za stolom posvećenim svecu. Milan je također prisustvovao događaju i imao bi o čemu raspravljati u društvu da mu misli nisu bile usredotočene na nešto njemu mnogo važnije, započeo je odbrojavanje dana koji su mu preostali da svoju kćer izvede u vjenčanici i preda njenom budućem suprugu.
Od nje je već dobio najveći poklon, unuku Katarinu, ali do sada nije bilo moguće održati vjenčanje njegove ćerke i njenog partnera, sa kojim je već jako dugo u vezi. Sada kada su teška vremena prošla, Kaćinu svadbu želi proslaviti punim plućima, bez obzira na cijenu.
“Bila je beba kada joj je majka, moja supruga Slavka, preminula. Pre nego što je Marijana, starija ćerka, napunila godinu, umro mi je otac. Ni jednoj ni drugoj nisam pravio prvi rođendan. U našoj kući bilo je sve osim veselo. Otac i majka sam im bio, mučio se i odvajao od usta da ih podignem” – kazao je.
Mještani Karana svjesni su muka koje je prošao, odricanja za svoju djecu, zato je na spomen njegove Marijane i Katarine, čitava konoba zanijemila. Ime je dobio po svom saborcu Šabanu s kojim se pod petokrakom borio protiv Nijemaca i hrvatskih okupatora u Bosni. Godine 1995. Milanova supruga preminula je nakon šest godina braka.
Ističe se da je Marijana tada imala tri godine, a Katarina 11 mjeseci. Unatoč poteškoćama na dan sprovoda, morao je krstiti Katarinu, a zatim je morao je organizirati svečani obred, kako se navodi bez toga svećenik ne bi sudjelovao na sprovodu. Bio je bravar u Užicu, posao ga je vodio od terena do terena, svaki dan je mukotrpno radio od gradilišta do gradilišta i često je bio daleko od onih sa kojima je bio najsretniji, odnose od svoje porodice. Ostatak možete pronaći ovdje.
