Otac Gojko Perović podijelio je svoje iskustvo susreta s mladićem koji je nenadano stupio u manastir Ostrog noseći sa sobom limenku soka. Njegova priča otkriva kako se otac Gojko, iako iznenađen mladićevim ponašanjem koje je graničilo s turističkim, suočio s neočekivanim trenutkom koji mu je promijenio perspektivu.”Neki dan, dok sam boravio u manastiru Ostrog, primijetim mladića kako kroči unutra noseći limenku soka. Pomislim u sebi: ‘Pa, ovo je neobično, kao da je došao na izlet.’ No, tada se dogodi nešto što me potpuno iznenadi.
Odlučim se suzdržati od bilo kakvih komentara i ne ulaziti u potencijalni konflikt. Ako već ide s tom limenkom, pomislim, neka bude, možda nije ni svjestan. Prilazi mi, a ja u sebi razmišljam: ‘Kakav je ovo momak, zar niko nije naučio kako se pristupa crkvi? Zar stvarno ne zna da nije primjereno unositi limenku kraj moštiju Svetog Vasilija? Gdje mu je razum? Je li moguće da je tako neinformiran? Bezumno dijete.’ Sve to odzvanja u mom unutarnjem monologu.
No, tada mladić, kao da je osjetio moje unutarnje misli, okreće se i pita: ‘Oče, je li vruće?’
Ja mu odgovaram: ‘Jest, prilično.’ Tada on iznenada izvadi limenku i kaže: ‘Evo, malo soka da se osvježite.’
Shvatim kako srce i duša mogu djelovati na neočekivane načine, unatoč prvotnim osudama. Koliko god sam bio uvjeren da činim ispravno osuđujući ga u mislima, mladić je pokazao da srce i duh nisu uvijek na istoj valnoj duljini. On je, unatoč svojoj ‘grešničkoj’ limenci, izrazio ljubaznost koja me duboko dirnula.
U osnovi, Krist nas uči: ‘Ne sudite, da vam se ne sudi. Nemojte osuđivati nikoga.’ Naučena lekcija o skromnosti i suzdržanju ostala mi je urezana u sjećanju, podsjećajući me da prava vrijednost nečijeg čina često leži iza površine i da je ljubaznost važnija od prvotnih osuda.”
