On je tada od svog oca tražio novac da kupi svoj oomiljeni sok, a nesretni čovjek ne sluteći da će sina umjesto u prodavnicu, poslati u prodavnicu, poslati direktno u sm*t je dao pare. Prošlo je tačno 25 godina od sm*ti malenog Dušanna Jovanovića, a rana je ostala nezacijeljena, i Srbija će je još dugo pamtti.
Na današnji dan, 1997. godine, trinaestogodišnji Dušan, dječak romske nacionalnosti, premi*uo je uslijed brutalnog pre*ijanja od strane dvojice tinejdžera u Beogradskoj ulici u centru prestonice. Na putu do prodavnice dječaka su presreli tinejdžeri, za koje se kasnije ispostavilo da su “skinhedsi”. Uice, tada sedamnaestogodišnjaci, prvo su mu tražili novac, a onda počeli da ga uda*aju i šuti*aju. Bacili su ga na pod, a uda*ci su se redali jedan za drugim – šuti*ali su nesretno dijete po tijelu i glavi čizmama koje su bile ojačane metalom, sve dok nije prestao da daje znake života. A on je sve vrijeme grčevito držao pare za omiljeni sok. Mali Dušan pre*inuo je od posljedice pre*oma vrata, a sahranjen je u belom kovčegu dva dana kasnije uz prisustvo više stotina ijljudi koji su sa raznih strana došli da se posljednji put oproste od nesrećnog djeteta.
Dušanov otac, Aleksandar Jovanović, ispričao je kasnije za medije da je, vidjevši da se duže vrijeme ne vraća kući, krenuo za sinom.
– Našao sam ga da leži na stepenicama, glava mu je bila pognuta unazad. Tada sam viknuo: “Ko mi u*i sina?” Izašle su komšije, a ja nisam znao šta da radim. Utrčao sam kod komšinice, rekao joj da pozove policiju, a onda je izašla i moja žena. Rekao sam joj: “U*ili su nam sina”, a ona je počela da vrišti – ispričao je davne 1997. Dušanov otac opisujući to pak*eno veče, ni ne sluteći da će nekoliko godina kasnije nestati gotovo cijela njegova porodica.
Nesrtna sudbina porodice Jovanović nije se zaustavila na sm*ti dečaka. Dušanova majka, nije mogla živi bez sina i više puta je, prema riječima Dušanove rođene sestre koja je rođena tri godine nakon njegove sm*ti, pokušala da se ub*je.
– Nikada nije pokušala da oduzme sebi život dok sam bila u kući. Čak su kad sam se rodila svi govorili da je postala sasvim druga osoba. Međutim, nikada nije mogla da prihvati da njenog sina više nema. Nedelju dana pre nego što je oduzela sebi život, primetili smo da je u depresiji. I jednog dana kada sam došla kući, ja sam bila ta koja sam je prva i zatekla – ispričala je ranije Kristina Jovanović.
