Sigurno ste čuli za mnogo priča u kojima ljudi tvrde da su doživjeli pravo čudo u vidu naglog ozdravljenja, mi vam danas prenosimo jednu takvu koja je svojevremeno postala izuzetno popularna. Priča se vezuje za manastir Kumanicu kojeg mnogi nazivaju srpskim Ostrogom, nadaleko je čuven po sličnim pričama ali i po tome što ga obilaze i ljudi koji nisu pravoslavne vjeroispovjesti.
Manastir Kumanica nalazi se na granici Srbije i Crne Gore zbog čega se pojavljuje česta polemika o tome kojoj državi pripada, smješten je tik uz prugu između Prijepolja i Bijelog Polja. Odiše bogatom historijom i prvi podatak o manastiru potiče još iz 16. vijeka međutim nikada nije otkriveno kada je tačno manastir nastao niti ko ga je sagradio.
Kako monahinje iz manastira navode, mnogi ljudi odlučuju posjetiti manastir u nadi da će doživjeti iscjeljenje od bolesti koju imaju međutim ozdravljenje je neizvjesno. Priča koja je svojevremeno postala viralna govori o djevojci koja je bila nepokretna i veliki dio svog života provela je u invalidskim kolicima, dugo vremena je obilazila mnoga sveta mjesta u nadi da će pronaći neko čudo ili barem utjehu a onda su je njeni roditelji doveli u ovaj manastir.
Kažu da djevojka uopšte nije bila pravoslavne vjeroispovjesti nego je u pitanju muslimanka koja dolazi iz Bijelog Polja, jedna je od mnogih koji iako ne pripadaju pravoslavnoj vjerskoj zajednici imaju želju posjetiti ovakvo sveto mjesto. Prvi dan kada su stigli obišli su čitavo mjesto, njeni roditelji proveli su je u kolicima a zatim su joj tri sveštenika pročitala molitvu i namazali je osveštanim uljem nakon čega su je spremili za spavanje.
Slijedeće jutro djevojka se probudila i shvatila da ima osjećaj u nogama koji nikada prije nije imala, pokušala je ustati i desilo se pravo čudo, prohodala je. Njeni roditelji su ušli u sobu i zatekli je kako stoji na svojim nogama, ostali su zaprešateni i nisu mogli vjerovati svojim očima da se dogodilo ovakvo nešto.
Navode da je njihov posjet manastiru bio zbog istraživačkog duha i da su smatrali da djevojka može pronaći utjehu povodom svog stanja koje ju je zadesilo, smatrali su da joj obilaženje vjerskih objekata može donijeti samo dobro u životu ali nikada nisu imali pretjerana nadanja da će uslijediti neko čudo a to je upravo ono što se i desilo.
