U našem području odigrao se jedan neobičan slučaj koji je postao glavna tema svih medija. Marko Dujmović iz Dvora na Uni već više od četrnaest godina istražuje identitet osobe koja je pronađena na grobu njegova oca. Odlučno izjavljuje da mu je jedini cilj postizanje istine i pravde, i obećava da će neumorno tragati dok se ne otkrije prava istina.
Tijelo koje je ekshumirano iz groba, koji je navodno bio posljednje počivalište Markovog oca, pripadalo je krupnom muškarcu teškom između 120 i 130 kilograma. Tijelo je bilo umotano u šatorsku suknju, a na nogama su bili debele vunene čarape. Ovo je potpuno suprotno od izgleda Markovog oca, vitkog muškarca teškog pedesetak kilograma, koji je ležao u lijesu noseći kožne cipele, kako dokazuju i dostupne fotografije. Marko tvrdi da njegov otac nije nestao, već je odvezen na groblje i pokopan protiv njegove volje.Nedvosmisleno izražava svoju frustraciju i nevjericu prema onima koji su mu prikrili istinu o lokaciji grobova njegove majke i oca, otkrivši da su premešteni bez njegova znanja. Dujmović neumorno tvrdi da njegov otac nije nestao, već je preminuo u kući Jove Zastavnikovića, gdje je Marko i sam boravio, te je potom sahranjen na mjestu koje mu nije bilo namijenjeno.
Cijela priča počela je 2008. godine, na sprovodu Markove majke. Tijekom iskopavanja grobnice, radnici su otkrili lijes na svega 90 centimetara dubine, unatoč tome što su očekivali da će lijes biti zakopan znatno dublje. To je izazvalo zbrku i konfuziju među prisutnima jer su sumnjali da bi unutar lijesa mogla biti dva tijela. Nakon pažljivog razmatranja, odlučili su kontaktirati nadležne vlasti i zatražiti ekshumaciju. Godinu dana kasnije, započeo je proces iskopavanja na pravoslavnom groblju u Dvoru, a Markova inicijativa uključivala je i ekshumaciju groba njegovih roditelja.
Kada su otvorili lijes, Markova prva reakcija bila je šok. U glasnom iznenađenju je uzviknuo: “Ovo je zaista bio divovski čovjek! Visok je između 190 i 200 centimetara, i težio između 120 i 130 kilograma.” Dimenzije glave i kostiju bile su dvostruko veće od onih Markovog oca. Marko je odbio potpisati nalaze DNK analize jer tijelo preminulog nije odgovaralo izgledu njegovog oca. No, unatoč njegovim tvrdnjama, institucije tvrde da tijelo pripada Markovu ocu, vodeći se položajem ukopa, pronađenom odjećom i fizičkim izgledom tijela. Marko, s obzirom na činjenice o mjestu ukopa, odjeći pronađenoj na tijelu, i općem izgledu leša, ne može prihvatiti ove rezultate i inzistira na svojoj verziji priče.
