Ljudi čitav život vrijedno rade da bi sebi obezbjedili dobre uslove a nakon njihove smrti uglavnom djeca ili drugi bliži srodnici nasliejde njihovu imovinu. Milan Zindović koji živi u Ljigu je čitav život bio vrijedan i decenijama je radoi i sticao u inostranstvu pa je u svom rodnom selu Čibutkovica koje se nalazi pored Lazarevca izgradio dvije kuće i retoran sa uređenim parkingom te jednu halu za stovarište a ima i kamione i automobile i nikada nije ni slutio da neće imati nikoga da mu pomogne da vodi svoje imanje.
Milan je u braku sa svojom prvom suprugom koja je preminula imao djecu i on je sinu prepustio da vodi posao ali je on napravio ogromne dugove i samo je jednog dana spakovao kofere i sa svojom ženom napustio imanje. Milan je sve dugove za porez, struju i ostalo izmirio a pošto mu je jasno da se njegova djeca neće vratiti on je odlučio da sve što ima i što je stekao pokloni nekoj vrijednoj porodici koja bi živjela sa njim i pomogla u da vodi imanje koje je veliko i na kojem ima puno posla ali se isplati i ko je vrijedan njemu će biti dobro.
On bi želio da porodica sa kojom će živjeti ima djecu koja će iz njegove kuće odlaziti u školu i koja će se iz te iste kuće ženiti i udavati. Milan je rekao da se nada da će ga zaobići lijeni ljudi i prevaranti i na kraju je završio riječima:
“Sve ovo sam stekao poštenim radom u Francuskoj i Nemčakoj, kao poslovođa i majsor keramičar. Rad i poštenje su osobine koje najviše cenim kod ljudi i zato nemam neke posebne uslove kome ću ovo sve da prepišem, već samo da to budu ljudi koji će mi pomagati u svim radovima. Da zajedno održimo domaćinsvo, a oni posle i sami da ga održavaju Da imanje i domaćinstvo ostanu živi, da ne propadaju i ne zarastu u korov”.
