Hladnokrvna stvorenja, poput zmija, pokazuju svoju prilagodljivost i instinktivno traže toplija utočišta kad niske temperature zavladaju. Ovaj obrasci nije neobičan, jer zmije, koje su hladnokrvne, često migriraju prema toplijim područjima u potrazi za preživljavanjem. Kroz tu potragu, nisu rijetki slučajevi gdje se zmije nalaze u neobičnim mjestima, uključujući podrumima, bunarima i čak unutar ljudskih domova. Vladica Stanković, čuveni ekspert za hvatanje i rukovanje zmijama, napominje da iako i dalje prima pozive za pomoć tijekom hladnih mjeseci, frekvencija ovih poziva obično opada u usporedbi s drugim dijelovima godine. Ovo je zbog činjenice da, kako temperature padaju, zmije ulaze u razdoblje hibernacije, što je poznato i kao brumacija kod hladnokrvnih stvorenja.
Stanković pojašnjava da čak i pri temperaturama koje dosežu 30 stupnjeva Celzijusa, zmije su vidljive kako se sunčaju tijekom dana, dok noću traže utočište. Ova utočišta uključuju kuće, podrumi i čak vozila ostavljena u prirodnim okruženjima, gdje topli motori pružaju privlačno sklonište tijekom noći. Dok se često smatra da su zmije prirodni predatori miševa, Stanković ističe jedan intrigantan, manje poznat aspekt. On napominje da za vrijeme hibernacije, koja obuhvaća zimski period, zmije su također plijen miševa. Kroz zimski san, miševi često kopaju rupe koje kasnije postaju skloništima za zmije. No, skloni su i tražiti utočište u podzemnim prostorima poput podruma i jama. Stanković također napominje da zmije noću kreću sporijim tempom, što ih čini ranjivijima i lakše uočljivima kada jutarnje sunce ponovno zagrjeva okolinu.
Vladica je ranije savjetovao da ne trebamo osjećati strah prema zmijama, ali je naglasio važnost opreza u njihovoj prisutnosti. Tijekom hladnih zimskih mjeseci, zmije često traže sklonište u bunarima, jamama i drugim skrovitim mjestima kako bi osigurale temperaturu koja je iznad nule Celzijevih stupnjeva za vrijeme hibernacije. Prema njegovim riječima, zmije ne mogu preživjeti ako temperatura padne ispod ledišta. Vladica Stanković također dijeli svoju strast prema zmijama i čak je udomio loptastog pitona po imenu Đole, vrste poznate po svojoj pitomoj naravi. Pronašao je ovu životinju na ulici i sada je dio njegove obitelji, koja se brine o njoj u njihovom domu. Tijekom svojih brojnih intervencija, naišao je na različite situacije koje zahtijevaju oprez kada su zmije u pitanju. Lokacije poput šivaćih strojeva, skutera, automobila, krovova i podruma često postaju njihovim skloništima. Stanković napominje da se razina njihove prisutnosti održava relativno konstantnom svake godine, s tek neznatnim fluktuacijama prema gore ili prema dolje. Vladica surađuje s Zavodom za zaštitu prirode organizirajući edukativne radionice svake godine, usmjerene na obrazovanje odraslih i djece o gmazovima i zmijama, sa posebnim fokusom na potonje. Srbija je domaćin deset različitih vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovne. Tijekom svojih brojnih intervencija naišao je na slučajeve gdje su zmije otrovne, ali većina zmija nije otrovna i ne predstavlja prijetnju ljudima. Najveći problem koji ljudi imaju s zmijama je njihov strah od njih. Među otrovnim zmijama, poskok je najotrovniji u Europi, dok se šarka nalazi na nadmorskoj visini od 600 metara i samo povremeno se sreće na Šar planini, gdje je i zakonom zaštićena. Stanković ističe važnost razumijevanja njihove uloge u ekosustavu i potrebu za očuvanjem njihove populacije. Vladica Stanković ističe da sve zmije koje uhvati sigurno vraća u njihovo prirodno stanište kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje i očuvanje ekosustava.
