Danas vam donosimo priču o izvanrednoj ženi koja se našla u jednoj neobičnoj i izazovnoj situaciji. Mira, koja broji 68 godina, nikada nije bila u mogućnosti postići potpunu financijsku neovisnost koja bi joj omogućila da unajmi vlastiti stan i napusti kuću svog bivšeg supruga. Dugih godina je radila u lokalnoj trgovini blizu svog prebivališta i svojom ušteđevinom financirala obrazovanje svoje djece u gradu. Njen životni put bio je obilježen gubicima, jer je izgubila oba roditelja u ranim godinama, ali se suočila s tim izazovima hrabro i odlučno.
Njena financijska situacija nikada nije bila obilježena izobiljem, unatoč tome što je bila zaposlena u lokalnoj trgovini, dok je njen suprug radio u sektoru nabave i skladišta u obližnjoj tvrtki. Iako su zajedno uspjeli osigurati školovanje svoje djece u gradu, troškovi prijevoza, stanovanja, odjeće i općeg života počeli su brzo trošiti njihove skromne ušteđevine. Ova financijska napetost dovela je do konflikata u njihovom braku. Nažalost, suprug je započeo izvanbračnu vezu s kolegicom s posla, a to je dodatno pogoršalo njihov odnos.
Mjesto na kojem su živjeli bilo je malo i svi su znali sve i svakoga, što je Miri otežalo pronalaženje podrške u svojoj obitelji i zajednici. “Vjerujte mi, ovdje nemam svoju obitelj. Moja djeca su boravila u studentskom domu, a ja nisam imala izvor prihoda. Suprug se razveo od mene i doveo novu ženu. Ponudio mi je mali prostor u svojoj kući gdje bih mogla ostati, ali to nije bilo izvedivo. Tijekom tog vremena, on i njegova nova supruga zauzeli su gornji dio kuće”, objasnila je Mira.
Svojom skromnom plaćom od 3400 kuna, plaćanje najamnine za vlastiti dom bila bi financijski neodrživa opcija. Njena zarada jedva je pokrivala osnovne potrebe svoje djece i troškove kućanstva. Dodatno, tadašnja ekonomska kriza stvorila je vrlo ograničene mogućnosti zapošljavanja, posebno za osobe s srednjoškolskim obrazovanjem. Mira je bila prisiljena potrošiti svoju ušteđevinu kako bi preživjela i brinula se za svoju djecu.
Mira je ispričala kako je nakon razvoda odlučila preseliti sve svoje stvari u poseban dio kuće. Kuću je naslijedila od svoje bake, a dio namještaja je sama kupila, što ju je motiviralo da ostane. Iako je to bilo nezamislivo na početku, s vremenom se prilagodila novoj stvarnosti. Trenutno čeka na svoju mirovinu, koja iznosi svega 400 eura, što ju čini financijski ograničenom i sprječava je da se preseli. Srećom, ima svoj vlastiti ulaz koji joj pruža osjećaj mira i privatnosti u toj neobičnoj situaciji.
