Iako se situacija žena u mnogim zemljama znatno poboljšala, to ne vrijedi za žene u Iranu i većinu zemalja Bliskog istoka. Uprkos strogim normama koje postoje u tim zemljama, jedna žena po imenu Neda iz Teherana, frizerka po zanimanju, suočava se s izazovom koji je izrazito zabranjen u njezinoj domovini – prostitucijom.Neda, suočena s nemaštinom nakon razvoda, donijela je tešku odluku prodavati vlastito tijelo kako bi osigurala bolju budućnost svome djetetu. “Osjećam sram zbog onoga što radim, ali koje druge opcije imam?” izjavila je Neda. 
Ova žena radi kao frizerka tijekom dana, noći provodi kao prostitutka, prisiljena na taj korak zbog ekonomske krize, nepoštovanja prema ženama i stalnog rasta troškova života. “Živim u društvu gdje se žene ne cijene, ekonomija propada, a cijene rastu gotovo svakodnevno”, tužno je izjavila.”Iako nisam ponosna na svoj posao prostitucije, kao samohrana majka nemam drugog izbora. Moram se brinuti o svome sinu. Prostitucija donosi dobar prihod, a trenutno planiram kupiti malu kuću u centru grada. To je tužna stvarnost mog života. Doslovno prodajem dušu.”
Iranske vlasti su 2012. najavile nacionalni program za suzbijanje prostitucije, no prema neformalnim izvješćima nevladinih organizacija, broj ljudi u seks-industriji stalno raste.Iranski konzervativni religijski establišment dugo je poricao postojanje seksualnih radnica u zemlji, optužujući prostitutke za zlonamjerne zapadnjačke utjecaje. Ova percepcija o prostituciji kao zavjeri sa Zapada koristi se kako bi se optužile žene za grijeh s neodgovornim muškarcima.
Poremećujuće statistike pokazuju da su se 2016. prostitutijom bavile i djevojčice od samo 12 godina. S obzirom na ograničene mogućnosti zapošljavanja za žene u Iranu i duboko ukorijenjenu rodnu neravnopravnost, mnoge žene prisiljene su na prodaju seksualnih usluga radi preživljavanja.No, ovakav posao nosi ogromne rizike. Mahnaz, studentica na sveučilištu u Teheranu, koja se također bavi prostitucijom, ističe da muškarci znaju da je prostitucija nezakonita u Iranu, što često zlorabe. Osim toga, zbog nedostatka regulacija, žene se često suočavaju s neplaćanjem za pružene usluge.
Nakon Islamske revolucije 1979., novo vlastodržavno tijelo u Iranu pogubilo je mnoge seksualne radnice, a javne kuće su zatvorene. Kako bi opravdali korištenje žena za seks, popularizirana je praksa “zawaj al-mutaa” ili “braka iz zadovoljstva,” koji podliježe ugovoru koji precizira trajanje i iznos privremene nadoknade ženi. Ova praksa, prema iranskom šiitskom islamskom sistemu, nije smatrana prostitucijom.S druge strane, muški seksualni radnici, poput Kamjara, 28-godišnjeg kasira u supermarketu, također su sveprisutni. Kamjar, inače školovani inženjer, bavi se prostitucijom kako bi pokrio svoje troškove, ističući nedostatak poslova u svojoj struci. Iako nije ponosan na svoj trenutni način života, vjeruje da mu pruža financijsku stabilnost koju inače ne bi imao.
