Ceca Ražnatović, već trideset godina jedna od najomiljenijih folk pjevačica, iako je njen ugled i bogatstvo poznato, nema nameru napustiti Žitorađu kod Prokuplja, gdje je odrasla. Njena odlučnost da ostane u svom rodnom kraju ne jenjava, a niti njeni roditelji, koji su također dio lokalne zajednice, ne planiraju napustiti svoj dom. Obvezali su se ostatku svog života živjeti u obiteljskoj kući gdje je i poznata pjevačica provela svoje djetinjstvo sa sestrom Lidijom.
Ceca ulaže maksimalne napore kako bi njeni najmiliji uvijek imali sve što im je potrebno. To se može vidjeti u njenim naporima oko obnove obiteljske kuće u rodnom mjestu. Odlučila je uložiti u ovu kuću kako bi osigurala da njeni roditelji, Mirjana i Slobodan Veličković, imaju udobnost i sve što im treba. Iako interijer Cecine kuće ne možemo vidjeti, vanjski izgled sa ceste je impozantan. Nalazi se usred sela, vila na dva kata, ograđena visokim kamenim zidom i opremljena metalnom kapijom koja osigurava privatnost Cecinim roditeljima, štiteći ih od znatiželjnih pogleda.
U cilju dodatne sigurnosti svojih roditelja, Ceca je implementirala sustav videonadzora. Također, za Mirjanu i Slobodana, koji su sada u određenim godinama, nabavila je velikog psa koji će im praviti društvo. Kuća se može pohvaliti staklenim zidovima, ali posebna privlačnost nalazi se na metalnim vratima. Poštanski sandučić, ukrašen nadimkom voljene folk ikone, ne prestaje očaravati prolaznike. Iako se govori da je trenutno u privatnosti, fotografije svjedoče o ovom kultnom prizoru koji je ostavio neizbrisivu uspomenu. Ceca je iskreno zahvalna svojim roditeljima što su joj pružili sretne godine odrastanja i sada se trudi retribuirati im svakom mogućom prilikom.
Sama pjevačica opisuje svoje djetinjstvo kao obilježeno dobrim zdravljem, srećom, bezbrižnošću i osjećajem slobode. S nostalgijom se prisjeća vremena stare Jugoslavije i neopterećenog života svoje mladosti. Ceca je nedavno izjavila: “Kada se prisjećam svog djetinjstva, sve što mogu reći je da je bilo ispunjeno zdravljem, srećom, veseljem i bezbrižnošću. Prošla sam kroz doba stare Jugoslavije, i to je zaista bilo bezbrižno djetinjstvo.”
