Osteoartritis (također poznat kao osteoartroza ili artropatija) je kronična, progresivna degenerativna bolest zglobova prvenstveno uzrokovana degeneracijom zglobne hrskavice. Nakon kardiovaskularnih bolesti, osteoartritis je drugi najčešći uzrok kronične invalidnosti, prvenstveno zglobova kuka i koljena, stoga je prevencija ključna.
Osteoartritis – degenerativna bolest zglobova
Uzroci osteoartritisa
Kako nastaje osteoartritis?
Slike učestalosti i epidemiologije
Znakovi i simptomi degenerativne bolesti zglobova
Principi liječenja osteoartritisa
Samopomoć i obrazovanje su prvi koraci
Fizikalna terapija za kontrolu boli
Primjena lijeka
u zaključku
Uzroci osteoartritisa
Čimbenici rizika za razvoj osteoartritisa uključuju način života i aktivnosti, genetiku, hormone, traumu i učinke enzima i spojeva.
Općenito govoreći, osteoartritis se može podijeliti na primarni i sekundarni oblik. Nekoliko je rizičnih čimbenika uključeno u nastanak osteoartritisa, prvenstveno kombinacija životnih navika i aktivnosti, genetike, hormonalnih čimbenika, traume te djelovanja određenih enzima i spojeva.
Dominantan je oblik koji ne možemo povezati s vanjskim čimbenicima rizika, osim u rijetkim slučajevima kada postoji obiteljski oblik (Hebdenovi i Bouchardovi čvorići na malim zglobovima prstiju). Sekundarni oblici, s druge strane, uzrokovani su čimbenicima za koje je poznato da utječu na zglobove, kao što su pretilost, opetovano preopterećenje zglobova, prethodna trauma, post-upalna stanja u zglobovima (kao što je urinarni artritis ili infekcija), neurološke bolesti ( dijabetes) i poremećaji protoka krvi (kao što je avaskularna nekroza ili Pagetova bolest).
Pretilost (prekomjerna težina) povećava mehanički stres na zglobnu hrskavicu. Ono što mislimo pod učestalim prekomjernim opterećenjem zgloba je, na primjer, sjedenje na niskoj površini koja vrši pritisak na zglob kuka, savijanje koljena pod 90 stupnjeva ili više, sjedenje s nogama ispod stolca, dugotrajno sjedenje vremena itd. – Dugotrajni statični, flektirani ili poluflektirani položaji kralježničnih zglobova glave i trupa.
Kako nastaje osteoartritis?
Kako se debljina hrskavice smanjuje, njezine susjedne kosti su izložene trenju i započinju reaktivni proliferativni proces nespecifične upale.
Degenerativni proces zglobova počinje u zglobnoj hrskavici. Naime, zbog starenja organizma i/ili zbog prisutnosti faktora rizika, površina hrskavice dolazi do pucanja (kolagenskih, strukturnih) vlakana i gubi glatkoću. Podmazivanje sinovijalne tekućine nije dovoljno za uklanjanje nehomogenosti hrskavice, a svako (pretjerano) opterećenje i kretanje dodatno će oštetiti površinski sloj. Kako se debljina hrskavice smanjuje, susjedne kosti su izložene trenju, izazivajući proces (reaktivne proliferacije) nespecifične upale poznate kao subhondralna skleroza. Na rubovima zglobova stvaraju se koštane izbočine (osteofiti), a mogu se javiti i cistične promjene unutar kostiju.
Zbog upalne komponente smanjuje se viskoznost sinovijalne tekućine (tj. podmazivanje hrskavice). Dodatno, okolno meko tkivo se mijenja kada se zglobni prostor sužava. Zglobna čahura (zglobna ovojnica) postaje labava s jedne strane i zadeblja s druge, remeteći opseg pokreta zgloba. Okolni ligamenti prolaze kroz slične promjene i stoga gube svoju statičku funkciju održavanja tijela zgloba u normalnom položaju. Hrskavica također može pretrpjeti dodatna oštećenja jer zglobna čahura i ligamenti gube svoju funkciju vođenja pokreta zgloba. Okolno mišićno tkivo također je poremećeno, pri čemu neke mišićne skupine slabe, a druge se skraćuju. Gubitak mišićne funkcije povećava trenje tijekom pokreta zgloba. Opisani degenerativni proces je postupan i traje nekoliko godina do pojave prvih simptoma.
Slike učestalosti i epidemiologije
Učestalost osteoartritisa raste s godinama. Dakle, nakon četrdesete godine, stopa incidencije naglo raste po desetljeću — najvjerojatnije zbog akumulacije čimbenika rizika. Učestalost je podjednaka u oba spola, no neki oblici, poput osteoartritisa malih zglobova šaka, češći su u žena. Usporedba pacijenata prema spolu pokazala je da žene imaju veću vjerojatnost zahvaćenosti zglobova kuka nakon 55. godine života i zglobova koljena nakon 65. godine života. U muškaraca se osteoartritis koljena i kuka javlja prvenstveno nakon 65. godine života. Degenerativne bolesti zglobova uglavnom zahvaćaju zglobove koljena, kuka, vratne zglobove, lumbalne zglobove te zglobove šaka i stopala. Također je primijećeno da se osteoartritis češće javlja u hladnim podnebljima. Učinci prehrane do sada nisu dokazani.
Znakovi i simptomi degenerativne bolesti zglobova
Bolesnici primjećuju zadebljanje ili deformaciju zgloba (zbog nakupljanja upalne tekućine ili zbog deformacije kosti) i ograničenje pokreta.
Pacijenti prijavljuju simptome osteoartritisa kao lokalizirani umor i bol u i oko zglobova. U prvoj fazi bolovi se javljaju samo kod dužih opterećenja. Često je bol tupa, “nevidljiva”, a čak i manje ozljede mogu uzrokovati vrlo intenzivnu, onesposobljavajuću bol. S vremenom će biti sve teže vježbati nakon razdoblja mirovanja, a u uznapredovalim stadijima bolovi će se javljati i tijekom mirovanja.
Pacijenti također mogu primijetiti zadebljanje ili deformaciju zgloba (zbog nakupljanja upalne tekućine ili zbog deformacije kosti) i ograničeno kretanje. Bolovi u degenerativnim zglobovima često se pogoršavaju promjenom atmosferskih prilika, a pogoršavaju ih i vlaga i hladnoća. Ako degenerativne promjene zahvate zglobove u bilo kojem dijelu kralježnice, osteofiti mogu dovesti do radikulopatije, mijelopatije i/ili kompresije vertebralnih arterija.
Izvor boli ne leži u degenerativnoj hrskavici jer ona nema receptore za bol. Smatra se da su izvori boli oticanje zgloba u subhondralnoj kosti, aktivacija nociceptora u sinoviji, kontrakcija zglobne kapsule, patologija meniskusa, upala burze perifernog zgloba i/ili spazam perifernog mišića. Ovisno o tome koliko često su zahvaćeni, promjene se mogu pojaviti u zglobovima kao što su prsti, koljena, kukovi, kralježnični zglobovi i baza palca.
Principi liječenja osteoartritisa
Liječenje je složeno i multimodalno. Sastoji se od tri osnovna principa: samopomoći i edukacije, fizikalnih terapijskih postupaka (nefarmakoloških) te medikamentoznih i kirurških metoda liječenja, a najbolje je kombinirati neinvazivno/neagresivno načelo. Promjena životnih navika je naravno najvažniji prvi korak, nakon kojeg slijedi samokontrola i kontrola boli.
Tek kada bol ustraje, ne može se kontrolirati fizikalnom terapijom ili lijekovima, te ozbiljno ograničava svakodnevne aktivnosti i uzrokuje funkcionalno oštećenje, liječnici će se odlučiti za liječenje osteoartritisa kirurškim zahvatom kao što je artroskopija ili korektivna osteotomija. Ugradnja endoproteze u zglob i (u konačnici) artrodeza/operacija za stabilizaciju zgloba.
Samopomoć i obrazovanje su prvi koraci
Bitan dio edukacije o modifikaciji načina života je postizanje optimalne tjelesne težine i jačanje mišića trupa te zdjelice i ramenog pojasa.
Edukacija o tome kako poduzimati akcije samopomoći u aktivnostima svakodnevnog života je najvažnije i najučinkovitije terapijsko načelo. Uključuje podučavanje osobe da promijeni svoje životne navike. Na primjer, kako bi se spriječio osteoartritis kuka (ili ako osteoartritis već postoji), ljudima treba savjetovati da sjede u višem položaju. Ako se radi o zglobu koljena, pacijenta je potrebno savjetovati da sjedi ispruženih nogu i da ne savija koljena više od 90 stupnjeva (također nije preporučljivo čučati ili klečati).
Za prevenciju degenerativnih bolesti kralježnice i zglobova osobito je važno naučiti osobu kako sjediti ili, primjerice, na koju visinu namjestiti zaslon računala. Bitan dio edukacije o promjeni životnog stila je postizanje optimalne tjelesne težine (to je posebno važno kod osteoartritisa zglobova donjih udova), jačanje mišića trupa te zdjelice i ramenog obruča (kod bolesti kralježnice). ). Tijekom faze pogoršanja simptoma, važno je ne uključivati zahvaćeni zglob u svakodnevne aktivnosti, stoga se preporučuje relativno šteđenje.
Osmišljavanje/planiranje rekreacijskog programa i izvođenje redovitih medicinskih vježbi (terapija vježbanjem) međusobno su zamjenjivi čimbenici u liječenju osteoartritisa. Navedeno uključuje prije svega medicinske vježbe na suhom s naglaskom na vježbe istezanja, pokretljivosti zglobova, jačanja mišića i proprioceptivnih vježbi. Zatim se izvode vježbe u vodi, plivanje i svakodnevno hodanje.Hod se postupno produljuje i ritam kretanja se izmjenjuje.
Sljedeći važan korak je samokontrola. To znači da osoba uči prepoznavati signale svog tijela i uči kada treba usporiti ili prekinuti aktivnost koju je započela. Kada nastupi faza egzacerbacije, trebali biste znati kako uravnotežiti odmor i aktivnost.
Fizikalna terapija za kontrolu boli
Postoji mnogo načina na koje možemo kontrolirati bol. Jedan od njih je bavljenje fizikalnom terapijom i učenje medicinskih vježbi na kopnu iu vodi. Postupci fizikalne terapije uključuju električnu analgeziju, magnetoterapiju, toplinsku i krioterapiju, kao i manuelne medikamentozne postupke koji mogu smanjiti bol stimulirajući lokalnu cirkulaciju i mijenjajući metabolizam, uklanjajući grčeve mišića i edeme.
Liječnici mogu propisati različite vrste ortopedskih pomagala. Neki od njih su štapovi, štake, ortopedske cipele ili ortoze, koji se koriste za podupiranje i olakšanje slabih zglobova. Općenito govoreći, funkcija štapa ili štake je ublažavanje boli u ekstremitetu, dok je svrha nošenja ortopedske obuće korekcija statičkog opterećenja stopala ili duljine noge. Ortotika djeluje podupirući zglob u ispravnom položaju, smanjujući stres na zglobu i rasterećujući okolnu muskulaturu. Osim navedenog, postoji niz medicinskih pomagala koja olakšavaju svakodnevne aktivnosti.
Primjena lijeka
Lokalni pripravci u obliku masti, krema i gelova, kada se dosljedno nanose na zahvaćeno područje, dokazano su vrlo učinkoviti u ublažavanju boli.
Ako gore navedene metode ne umanje bol, možete pokušati uzeti brzodjelujući analgetik za ublažavanje boli. Za umjerenu bol može se koristiti paracetamol i najniža učinkovita doza analgetika nesteroidnog antireumatika u najkraćem mogućem vremenu. Ako je otok praćen bolom, daje se protuupalna doza nesteroidnog antireumatika, a za zaštitu želuca koristi se inhibitor protonske pumpe. Ako je bol jaka i dugotrajna, daje se kombinacija tramadola i paracetamola.
Lokalni pripravci u obliku masti, krema i gelova pokazali su se vrlo učinkovitima kada se nanose na oboljelo mjesto (zglobovi, mišići) 2 do 3 puta dnevno kroz kontinuirani vremenski period. Injekcije/blokade (kortikosteroidi sami ili u kombinaciji s drugim sredstvima) također se mogu koristiti kao lokalno liječenje jake boli/upale. Obično imaju odgođeno djelovanje, što znači da su učinkoviti unutar tjedan dana, ali im je trajanje djelovanja 4-6 tjedana. Njihova je uporaba ograničena na najviše 3 puta godišnje.
Dodatno, jedna od mogućnosti liječenja je početak ubrizgavanja hijaluronske kiseline u oboljeli zglob. Hijaluronska kiselina smanjuje bol povećanjem podmazivanja hrskavice, povećanjem proizvodnje hijaluronske kiseline u zglobovima, blokiranjem medijatora boli (prostaglandini i bradikinin) i upale (proupalni citokini) zbog svojih antioksidativnih učinaka.
