Prelazak na zimsko računanje vremena: Tradicija i savremena pitanja
U noći sa subote na nedjelju, 26. oktobra, region će se ponovo suočiti sa promjenom vremena, kada ćemo preći na zimsko računanje vremena. Tačno u 3:00 sata ujutro, kazaljke će se pomaknuti jedan sat unatrag, vraćajući nas na standardno vrijeme (CET). Ova promjena ne samo da omogućava dodatni sat sna, već i označava kraj ljetnog računanja vremena, čime se naglašava značaj svjetlosti u jutarnjim satima, dok poslijepodne opet postajemo svjesni ranijeg mraka. Ove godine, ova promjena se događa najranije u posljednjih jedanaest godina, a posljednji put smo sat pomicali na isti datum 2014. godine. No, pored fizičkih i psiholoških efekata ove promjene, postoji i dublji kontekst koji se tiče tradicije, ekonomije i zdravlja.
Pomicanje sata ima bogatu istoriju koja vuče korijene još iz Prvog svjetskog rata. Prvi su ga uvele Njemačka i Austro-Ugarska, s ciljem uštede energije u ratnim vremenima. Tokom rata, mnoge zemlje su se suočavale sa nedostatkom resursa, a uvođenje ljetnog računanja vremena omogućilo je efikasnije korištenje prirodnog svjetla. Ova praksa se tokom godina više puta ukidala i ponovo uvodila na području bivše Jugoslavije, a konačno se ustalila 1983. godine. Sa uvođenjem jedinstvenih propisa na razini Europske unije 1996. godine, cijeli proces je standardiziran, što je omogućilo svim članicama Unije, uključujući i Hrvatsku, da prelaze na ljetno vrijeme posljednje nedjelje u martu, a vraćaju se na zimsko posljednje nedjelje u oktobru. Ova standardizacija je omogućila bolju organizaciju u prometu i komunikaciji, ali i usklađivanje sa globalnim ekonomskim tokovima.
Primarna svrha ovih promjena bila je usklađivanje sa potrebama rastućeg jedinstvenog tržišta, posebno kada je u pitanju promet i komunikacija. Međutim, s vremenom su se pojavili i brojni kritičari ovog sistema. Nezadovoljstvo pomicanjem sata doseglo je vrhunac 2018. godine, kada je Europska komisija sprovela javnu anketu u kojoj je učestvovalo čak 4,6 miliona građana EU. Rezultati su bili izuzetno jasni: oko 84% ispitanika izjasnilo se za ukidanje ove prakse, što je ukazalo na široko rasprostranjeno nezadovoljstvo među građanima. Mnogi su se žalili na negativan utjecaj pomicanja sata na zdravlje, rastuću anksioznost i probleme sa spavanjem, a stručnjaci su ukazivali na to da se tijelo teško prilagođava ovim naglim promjenama.
Godine 2019. Europski parlament je glasao za ukidanje sezonskog pomicanja sata, a plan je bio da se posljednja promjena dogodi 2021. godine. Međutim, proces se zaustavio zbog nesuglasica među državama članicama oko ključnog pitanja: hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko vrijeme. Dok su neke zemlje, poput Francuske i Poljske, pokazivale sklonost trajnom ljetnom vremenu, druge, kao što su Finska i Nizozemska, više su favorizovale zimsko. Hrvatska se načelno zalagala za prelazak na ljetno računanje vremena, no ovi pregovori su do sada ostali bez konkretnog ishoda. Ova dilema o tome koje vrijeme zadržati postala je simbol šireg problema u EU, gdje se često suočavaju s izazovima donošenja konsenzusa među članicama sa različitim interesima.
Dok Europska unija još uvijek oklijeva u donošenju konačne odluke, mnoge države svijeta su već odustale od ove prakse. Na primjer, Rusija se 2014. godine trajno prebacila na zimsko vrijeme, dok je Turska dvije godine kasnije odlučila zadržati trajno ljetno vrijeme. U vanjskom svijetu, zemlje poput Kine, Indije i Japana već su usvojile trajna vremena bez pomicanja sata. Slične odluke donijele su i druge države, uključujući Brazil, Meksiko (osim pograničnih područja sa SAD-om), Argentinu i Urugvaj. Ove odluke često se temelje na ekonomskim analizama i istraživanjima koja pokazuju da bi ukidanje pomicanja sata moglo donijeti više koristi nego štete, kako u smislu produktivnosti, tako i u smislu zdravlja stanovništva.
Osim toga, unutar Europe postoje i iznimke; na primjer, Island i Bjelorusija ne pomiču kazaljke. U Australiji, situacija je još složenija jer neke savezne države primjenjuju ljetno vrijeme, dok druge ne. Ovaj globalni trend napuštanja sezonskih promjena vremena dodatno pritisne Europsku uniju da konačno donese odluku o ovoj temi. Mnogi stručnjaci i građani smatraju ovu praksu zastarjelom i neefikasnom, te je jasno da je vrijeme za promjenu. U konačnici, budućnost pomicanja sata ostaje neizvjesna, ali s rastućim nezadovoljstvom među građanima, može se očekivati da će se ove rasprave nastaviti. S obzirom na sve veći broj ljudi koji govore o problemima koje stvara promjena vremena, jasno je da je ova tema daleko od riješene i da će se u narednim godinama nastaviti preispitivati.
