Posljednje srce koje je tuklo s nevjerojatnim iščekivanjem i ubrzanim dahom pripadalo je Lajki, pasu koji je bio odbačen u golemo prostranstvo Zemljine orbite, udaljeno čak 2000 milja iznad poznatih ulica Moskve. Iako je priča o Lajki nedvojbeno tužna, ona zauvijek ostaje upisana u anale povijesti kao pionirsko biće koje je hrabro kročilo u svemir, oko našeg planeta.
Primarni cilj njezina leta bio je procijeniti sigurnost svemirskog putovanja za ljude, ali nažalost, Lajka je svjesno poslana u misiju koja nije pružala nikakve izglede za povratak zbog tehničkih ograničenja toga doba. Samu Lajku pokupili su s ulica Moskve svega tjedan dana prije lansiranja rakete. Bila je pas lutalica koja je podignuta na status kozmonauta, a odluku da je odaberu utjecala je njezina mala veličina i smireno ponašanje, prenosi Associated Press. Sovjetski Savez, predvodnik istraživanja svemira u to vrijeme, često je birao lutalice kao svoje astronaute.
Iako nije bila prvi pas koji se uputio u svemir (prethodne misije bile su ograničene na suborbitalne letove), Lajkino putovanje na Sputniku 2 predstavljalo je još jedan trijumf Sovjeta. Samo mjesec dana prije toga, uspješno su lansirali Sputnik, prvi satelit na svijetu. Kako se Lajka vinula u orbitu, Sjedinjene Države su se našle u još većem zaostatku u svemirskoj utrci. Globalno negodovanje bilo je toliko rašireno da je u Moskvi podignut spomenik u čast ovog hrabrog psa, a ime Lajka (ili laika na ruskom) postalo je popularno među vlasnicima pasa u to doba.
Lajkina ostavština preobražena je u legendarnu priču jer se nikada nije vratila na Zemlju, nestala je u svemiru ubrzo nakon lansiranja. Unatoč tvrdnjama ruskih dužnosnika da je Lajka preživjela šest dana u svemiru i da je uspavana prije nego što joj je ponestalo kisika, istina je bila puno tragičnija. Nažalost, Lajka je preminula samo nekoliko sati nakon lansiranja letjelice. Uzrok njezine prerane smrti bila je ekstremna vrućina i dehidracija koju je doživjela na brodu, budući da plovilo nije imalo odgovarajuću zaštitu od intenzivnog sunčevog zračenja, što je rezultiralo temperaturama većim od 40ºC.
- travnja 1958., Antili su svjedočili raspadu Sputnika II u atmosferi, iako je njezin jedini putnik tragično preminuo pet mjeseci prije. Nemili događaj se mogao spriječiti da su poduzete odgovarajuće mjere. Izvorna namjera bila je da Lajka sigurno kroči na Zemlju, ali planovi su poremećeni zbog političkog pritiska. Sovjetski lider Nikita Hruščov inzistirao je na lansiranju Sputnika 2 na 40. godišnjicu boljševičke revolucije, zbog čega su znanstvenici morali ubrzati svoj rad. To je rezultiralo izgradnjom Sputnika 2 bez odgovarajućeg plana za povratak na Zemlju. Sve uobičajene prakse u raketnoj tehnologiji bile su zanemarene, što je rezultiralo stvaranjem letjelice s nejasnim rješenjem za povratak na Zemlju.
Ova tragična priča o Lajki, hrabrom psu koji je odabran za putovanje u svemir na raketi Sputnik 2, duboko je dirnula svijet svojom tužnom sudbinom. Lajka, koja je prikupljena s ulica Moskve svega tjedan dana prije lansiranja, postala je prvi živi organizam u svemiru. Iako je njezina misija bila pionirska, njezin tragičan završetak ostavio je gorak okus u uspomeni na prve korake čovjeka u istraživanju svemira.
Lajka je postala simbol sovjetskog napretka u istraživanju svemira, ali i kontroverzi i etičkih pitanja koja su pratile njezino putovanje. Uz sve češće izazove u Svemirskoj utrci između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, Lajkino lansiranje dodatno je naglasilo napetost između dvaju suparničkih svemirskih programa.
Dok su Sovjeti slavili uspješan lansiranje Sputnika 2, koji je nosio hrabru Lajku, svijet je s gnušanjem saznao da je ova hrabra kujica poslana na misiju koja nije nudila povratak na Zemlju. Njezina sudbina postala je simbol hrabrosti, ali i mračne strane tehnoloških eksperimenata i pionirskih podviga.
Sputnik 2, koji je nosio Lajku, lansiran je u svemir 3. studenog 1957. godine. Četiri noge Lajkine svemirske letjelice bile su opremljene senzorima za mjerenje srčanog ritma, disanja i krvnog tlaka. Osim znanstvenih instrumenata, Lajkino putovanje pratili su i termometar koji je mjerio temperaturu unutar letjelice te sustav za ublažavanje vibracija.
Međutim, brze odluke i politički pritisak dovele su do ubrzanja priprema za lansiranje, a pritom su zanemareni ključni elementi koji bi omogućili siguran povratak Lajke na Zemlju. Unatoč prvotnim planovima za povratak, politička žurba rezultirala je neodgovarajućom zaštitom od intenzivnog sunčevog zračenja, što je izazvalo ekstremne uvjete vrućine i dehidraciju. Nažalost, hrabra Lajka preminula je samo nekoliko sati nakon lansiranja, daleko od svog doma, usamljena u svemiru.
Njezina priča izazvala je duboko negodovanje diljem svijeta. Unatoč pionirskom duhu i znanstvenim podvizima, etički aspekti Lajkine misije izazvali su ozbiljna pitanja. Kritičari su postavljali pitanje je li etički ispravno poslati živo biće na misiju koja ne nudi šanse za povratak ili je li to bio nečovječan čin u ime znanstvenog napretka.
Sjećanje na hrabru Lajku danas je duboko usađeno u kolektivnoj svijesti. Njezino ime postalo je sinonim za hrabrost i predanost istraživanju nepoznatog, ali istovremeno podsjeća na odgovornost znanstvenika i društava prema živim bićima koja sudjeluju u eksperimentima. Hrabrost Lajke ustrajava kao podsjetnik na nužnost etičkih smjernica u znanstvenim istraživanjima i napretku.
