Prije nekoliko dana obilježena je peta godišnjica smrti poznatog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića. I danas, njegova djeca se teško nose s činjenicom da je glazbenik zauvijek napustio njihove živote. U intimnom okruženju obiteljskog okupljanja, najstariji brat Dino i blizanci Davor i Damir prisjećali su se s tuge smrti svog oca. Tokom tih trenutaka, prebirali su po dragim uspomenama na sretna vremena koje su zajedno proveli.
Oliver je istu razinu razboritosti pokazao i u pristupu odgoju svojih sinova, usmjeravajući ih prema njihovim budućim nastojanjima. Nikada nije nametao svoju strast prema glazbi nijednom od njih. Davor je s oduševljenjem prenosio očevu strast prema glazbi. Primjerice, 1997. godine, na vlastiti zahtjev, surađivao je s Renatom Končić Mine na snimanju dueta naziva “Ako je ovo kraj”. “Otac nikada nije nametao svoje ambicije. Za razliku od Davora i Damira, nije me gurao prema instrumentima samo zato što smo djeca poznatog pjevača. Nismo bili prisiljeni učiti svirati niti pohađati glazbenu školu, iako su instrumenti poput klavijatura, gitara i klarineta uvijek bili prisutni u našem domu.”
Još od najranijih dana, otac im nije nametao svoj rad ili slavu. Unatoč onome što bi se moglo čuti kao klasični kliše, uvijek smo imali prijateljski odnos. Provodili smo vrijeme zajedno na moru, pecanju, igrali bilijar, i do danas nam je nezamislivo da ne odigramo malo baluna u Žrnovnici. Ove aktivnosti su samo lagani uvid u svijet umjetnosti za Oliverove nasljednike, koji su ih doživljavali kao ugodne odvraćanja.
Oliver Dragojević je tijekom svog života doživio mnoge radostne trenutke zahvaljujući svojim sinovima. Sigurno se može reći da mu je rođenje unuka donijelo najveću sreću. Prvotno je imao ukupno petoro unučadi, ali nakon njegove smrti rodila su se još dvoje. Zadaća Vesne Dragojević ostala je da prenosi unucima bajke i priče o njihovom slavnom djedu, dužnost koju izvršava s predanošću.
