Kada značajan dio tkiva ostane bez protoka krvi, može se razviti opasno i potencijalno smrtonosno stanje poznato kao gangrena. To dovodi do postupnog propadanja i smrti zahvaćenog tkiva. Dok gangrenu često karakterizira zelenkasto-crna nijansa kože, važno je napomenuti da pojam “gangrena” nije izravno povezan s bojom, već s pogoršanim stanjem tkiva. Ovaj izraz potječe iz starogrčkog i latinskog, a odnosi se na ranu koja nagriza ili propada okolno tkivo.
Postoje dvije različite vrste gangrene, naime suha gangrena i vlažna gangrena. Suha gangrena manifestira se kada je protok krvi u tkivu poremećen, što rezultira sušenjem zahvaćenog područja, smanjenjem veličine i pocrnjelim izgledom. S druge strane, mokra gangrena nastaje kada se bakterije infiltriraju u zahvaćeno tkivo, što dovodi do otekline i emitira neugodan miris.
Prestanak dotoka krvi u određena tkiva temeljni je uzrok gangrene. Ova pojava može se pripisati nekoliko čimbenika, uključujući:
Dijabetes, bolest perifernih arterija i Raynaudov sindrom kronična su stanja koja imaju štetne učinke na krvožilni sustav. Gangrena je česta posljedica ovih bolesti. Osim toga, protok krvi može biti ometan traumatskim ozljedama poput opeklina ili ugriza zaraženog psa. U ekstremnim situacijama ozebline, koje nastaju kada se koža smrzne, mogu rezultirati i gangrenom.
Simptomi gangrene mogu varirati ovisno o tome gdje se javlja i što ju je uzrokovalo. Kada je riječ o suhoj gangreni, obično počinje crvenom linijom koja okružuje zahvaćeno područje, koja na kraju postaje suha i postaje crna. Osim toga, postoji nekoliko drugih karakterističnih simptoma povezanih s gangrenom:
Simptomi gangrene mogu uključivati hladnoću i obamrlost u zahvaćenom području, bol unutar ili izvan zahvaćenog područja, crvenilo i oteklina oko rane (osobito kada se razvije vlažna gangrena), rane koje se ponavljaju na istom mjestu, trajnu, neobjašnjivu visoku temperaturu iznad 38°C, rana neugodnog mirisa, primjetna promjena boje kože od zelenkastocrne do plave, crvene ili brončane, prisutnost gnoja ili iscjetka iz rane, pojava mjehurića i osjećaj pucanja ispod kože, a u slučajevima unutarnje gangrene, smetenosti, boli, vrućice i niskog krvnog tlaka.
Dijagnosticiranje gangrene ključno je za učinkovito liječenje, budući da rana intervencija dovodi do boljih ishoda. Ako su prisutni simptomi povezani s gangrenom, neophodno je odmah potražiti liječničku pomoć. Za dijagnosticiranje gangrene, zdravstveni radnici će provesti fizički pregled kako bi identificirali znakove smrti tkiva. Dodatno će se provesti laboratorijska ispitivanja kako bi se procijenilo stanje zahvaćenog područja. Na primjer, povišeni broj bijelih krvnih stanica može ukazivati na infekciju. Liječnik također može zatražiti laboratorijsku analizu uzoraka tkiva ili tekućine sa zahvaćenog mjesta. U slučajevima kada se sumnja na unutarnju gangrenu, liječnik može obaviti slikovne pretrage ili operaciju kako bi potvrdio prisutnost gangrene.
Koji je tretman za područje koje je zahvaćeno gangrenom?
Kada je riječ o liječenju zahvaćenog područja, antibiotici igraju ključnu ulogu u uklanjanju bakterija. Važno je napomenuti da su ti lijekovi posebno rezervirani za slučajeve vlažne gangrene.
