Nedavno smo obilježili godišnjicu smrti Siniše Mihajlovića, velikana fudbalske igre i legende srpskog i italijanskog fudbala, koji je preminuo 16. decembra 2023. godine. Ova tužna obljetnica pružila je priliku za intimnu refleksiju, a jedan od njegovih sinova, Miroslav Mihajlović, podijelio je svoje osjećaje i misli s javnošću.
Miroslav, poznat kao Miro u Italiji gdje radi kao pomoćni trener u omladinskom timu rimskog kluba Urbetevere, otvorio je dušu o odsustvu oca iz obiteljskog doma te kako njegova obitelj podnosi gubitak. Istakao je kako je protekla godina bila teška, ali mu je boravak u kampu puno pomogao, pružajući mu priliku da se isključi, ali i da ostane emotivno povezan s ocem.
Siniša Mihajlović hrabro se borio s leukemijom, ostavljajući neizbrisiv trag. Miroslav je podijelio s javnošću svoje razmišljanje o nasljeđu koje mu otac ostavlja, ističući hrabrost, lojalnost, poštovanje i iskrenost kao vrijednosti koje je naučio od njega. Otkrio je kako se trudio slijediti svoju strast, a unatoč teškoćama s kojima se suočava kao “sin Mihajlović,” ponosno i hrabro korača vlastitim putem u svijetu fudbala.
Miroslav je naglasio koliko je Siniša volio fudbal i kako nije želio napustiti trenerski posao čak ni tijekom borbe za vlastiti život. Njegova privrženost fudbalu bila je očita, a trenerski posao mu je bio izvor radosti i smirenosti, iako je bolest često bila prisutna.
Mladi Mihajlović osvrnuo se i na teške trenutke tokom očeve bolesti, ističući naporan rad i upornost Siniše. Otkrio je anegdotu iz djetinjstva koja ilustrira očevu odlučnost i predanost odgoju svoje djece.
Miroslav se također osvrnuo na podršku koju su primili od strane navijača, prijatelja, i drugih osoba bliskih obitelji, zahvalivši im na podršci. Posebno je naglasio zahvalnost Dejanu Stankoviću i Zlatanu Ibrahimoviću, koji su bili tu za njih kao podrška i prijatelji.
Otkrio je detalje o posljednjim danima Siniše Mihajlovića, opisujući hrabrost, tvrdoglavost, i snagu njegovog oca koji je hodao deset kilometara s njim čak i kad je bio iznimno mršav. Osvrnuo se na pripremljenost obitelji za njegovu smrt, ali je naglasio težinu trenutka kad je došao.
Miroslav je dijelio i osjećaje majke Arijane, koja se hrabro nosila s gubitkom, prikrivajući svoju bol kako bi bila jaka za svoje sinove. Porodica se zajednički trudi da podrži majku i čini sve kako bi joj olakšali ovo teško razdoblje.
Na pitanje o tome kako je Siniša bio kao otac, Miroslav je s osmijehom opisao kako je život oblikovao njegovog oca, čineći ga hrabrim i snažnim. Podsjetio je na lekcije o hrabrosti, odgovornosti i posvećenosti koje je naučio od oca, te je dijelio anegdotu o očevom odgoju.
Miroslav je također otkrio detalje o tetovaži koju ima kao počast svome ocu, ističući kako je Siniša bio protiv tetovaža, ali ga je podržao u ovoj posebnoj gesti.
Godišnjica smrti Siniše Mihajlovića posebno će biti obilježena u Bolonji, gdje je Siniša ostavio značajan trag. Miroslav će biti na terenu sa svojim timom Urbetevere, prateći očeve stope u svijetu fudbala. Obitelj će također podržati utakmice Bolonje protiv Rome i Lacija, klubova koji su također imali poseban značaj u Sinišinoj karijeri.
Miroslav Mihajlović završava izjavom kako je njegov rad kao pomoćnog trenera i dalje važan dio njegovog života te kako to radu na terenu vidi kao ispunjenje očeve želje.
