Do sada smo se već susreli sa pričama koja je slična ovoj koju vam prenosimo danas, mnogi muškarci nezadovoljni svojim ljubavnim životom odluče potražiti ljubav u nekoj susjednoj državi. Današnja priča je upravo takvog tipa i glavni akter je Marko Milutinović koji dolazi iz sela Drežnika koji se nalazi kod Užica.
Marko je muškarac srednjih godina koji nije uspio pronaći partnerku iako polazi ulazi u petu deceniju života a s obzirom da je u današnjem društvu zastupljeno mnogo osuda kada je u pitanju ova tema, odlučio je potražiti ženu svog života u Albaniji. Navodi da je nekoliko puta obilazio gradove i sela međutim nije pronašao osobu koja bi mu odgovarala za zajednički život, pa je po ko zna koji put spakovao kofere i otišao u Skadar. Tamo je upoznao Manjolu i s obzirom da je bio potpuno očajan nije mu trebalo dugo vremena da odluči da želi da uplovi u bračne vode.
“Manjola je tek posle tri meseca, kada smo dugo živeli zajedno, u mom pasošu videla da sam rođen ’66, a ne ’76. Pa je onda pozvala mamu i rekla „Majko, on ima 46 godina, može da mi bude otac” – kazao je Marko na početku svoje priče.
Navodi da je Manjola ubrzo zanemarila razliku u godinama i da je pokušavala naučiti srpski jezik kako bi se mogli što bolje sporazumjevati. Savladala je osnovne stvari veoma brzo i uspjela je izgraditi dobre odnose sa njegovim komšijama što je njemu bilo izuzetno drago. Kaže da su ga prije osuđivali zbog toga što nema ženu a kada ju je konačno našao tada su počeli pričati “zašto baš Albanka” međutim on se nije osvrtao na takve priče i bio je srećan što je konačno pronašao osobu sa kojom će djeliti trenutke svog života.
“U Albaniju idete tri puta, prvi put kada se sretnete. Ako se volite, onda zakažite sledeći sastanak. Prilikom drugog susreta dođeš kod nje na kafu, ostaviš 50 evra ispod šolje, to je albanski običaj, uzme majka buduće žene. Onda ideš u grad sa njom, njenom majkom i prevodiocem. Tamo se kupi odelo za mladića, zlatni lančić i prsten (jer je to i njihov običaj), kasnije se vratiš kući na ručak, pa možeš da ideš” – osvrnuo se Marko na njihove običaje. Ostatak njegove priče možete pronaći ovdje.
