Iako se mnogi južnjački nostalgičari ne bi složili, neki od stavova koje nosimo iz tog perioda ograničavaju naš napredak.
Mnogi južnjački nostalgičari složili bi se da nije bilo lakšeg, boljeg vremena od komunističkog perioda. Međutim, postoje stvari koje nas sprečavaju da napredujemo i u potpunosti dišemo u današnjem društvu.
Zaboga, torbu držimo u torbi
Prva stvar koja nas unazadi je pakiranje plastičnih vrećica. Plastične vrećice su poznate po svom negativnom utjecaju na okoliš – one zagađuju okoliš i štetne su za našu planetu i zdravlje. Ova navika se može povezati sa izrazom „trebaće“ ili „Neka bude za Boga nemoj“. Ovi izrazi odražavaju pesimističan stav prema budućnosti, kao da se pripremamo za loše stvari i uvijek očekujemo da će se desiti neka neprijatna situacija.
Sakupljanje vrećica i njihovo postavljanje po kući postalo je gotovo ritualna praksa i prenosi se s generacije na generaciju. Sakupljanje plastičnih vrećica dio je tradicije koju su generacije danas naslijedile od svojih majki i baka, kojima su plastične kese bile vrijedan resurs. Međutim, u 21. veku ova navika je izgubila smisao. Plastične kese su štetne za životnu sredinu i zdravlje ljudi, a mnoge zemlje se okreću održivijim alternativama, kao što su višekratne platnene ili papirne kese.
Nemoj da se ljutiš na nas
U vreme Jugoslavije naši roditelji i stari preci često su ispraćali goste ili ih tretirali rečima tipa „Nemoj da se ljutiš na nas“. Iako ova praksa treba da izrazi gostoprimstvo i ljubaznost, ona takođe ima dublje značenje i hranu za razmišljanje.
Prvo, ova rečenica odražava snishodljiv ton. Gosti dolaze dobrovoljno kako bi uživali u društvu domaćina i toplom gostoprimstvu. Dakle, čini se da nema razloga za žaljenje. Ovaj izraz može stvoriti nepotrebnu sramotu i dovesti goste u neugodnu situaciju, kao da unose nešto loše u dom domaćina, iako to nije slučaj.
Drugo, korištenje ove fraze može značiti da domaćin očekuje da gosti pronađu zamjerke u njegovoj usluzi ili gostoprimstvu. To može stvoriti napetost i neizvjesnost za goste i spriječiti njihovu sposobnost da se opuste i uživaju u putovanju. Osim toga, može narušiti samopouzdanje domaćina ako otprati goste, jer se nepotrebno mogu brinuti da će biti kritikovani za svoj trud.
Treće, ovaj citat pokazuje kulturološke razlike u stilovima komunikacije. U nekim kulturama ovo može biti standardni način iskazivanja uvažavanja i brige za goste. Međutim, u drugim kulturama može se smatrati nepotrebnim ili čak negativnim. Stoga je najbolje izbjegavati takve konstrukcije po svaku cijenu.
Osim ove rečenice, možemo koristiti i izraze da izrazimo iskrenu zahvalnost i radost gostima na njihovoj posjeti, što će stvoriti ugodniju atmosferu. Na primjer, možemo reći “Hvala što ste došli, bilo mi je zadovoljstvo imati vas” ili “Nadamo se da ste se dobro proveli i da ćemo se vidjeti ponovo” umjesto “Ne zamjerite nam ništa” uskoro. ” Ovi izrazi prenose toplinu i ljubaznost, čineći da se gosti osjećaju dobrodošlo i voljeno, a eliminišu potencijalne negativne komentare ili kritike.
Odjeća nije bačena, sve je popravljeno
Za vrijeme bivše Jugoslavije postojala je kultura koja je cijenila očuvanje i održavanje stvari. Nošena odjeća se ne baca već pažljivo popravlja i popravlja kako bi joj se produžio vijek trajanja. Ovo je praktičan i ekonomičan pristup koji također utjelovljuje vrijednosti odgovornosti prema resursima i okolišu.
Čarape, donje rublje, košulje, pantalone, pa čak i kišobrani, potrebno je popraviti i popraviti. Kuće često imaju posebne kutije za zakrpe i žice spremne za bilo kakve popravke. Ova praksa se odnosi na mnoge aspekte svakodnevnog života, ne samo na odjeću. Kućni aparati, namještaj i drugi predmeti se također mogu popraviti umjesto baciti.
Neki ljudi i danas zadržavaju tu vrijednost očuvanja stvari, iako su vremena i tržišta uvelike promijenili njihove karakteristike. Oni nastavljaju da njeguju tradiciju popravke i popravke, stavljajući poseban naglasak na održivo razmišljanje.
Međutim, savremeno društvo donosi i nove izazove. Lakoća nabavke novih stvari i promjena trendova često znače da popravke nisu vrijedne toga ili se smatraju manje praktičnom opcijom. Iako postoji vrijednost u zadržavanju tradicionalnog znanja o održavanju, možda je također važno uspostaviti ravnotežu između zadržavanja vrijednosti odgovornosti za stvari i prilagođavanja promjenama u modernom svijetu. Društvo se razvija, a tako i način na koji vidimo stvari. Uvijek je dobro probati nešto novo. Dani petljanja oko stvari bi trebali biti gotovi. Ovo je samo nekoliko primjera kako nostalgija za prošlošću može spriječiti napredak i prilagođavanje savremenim izazovima. Važno je prisjetiti se pozitivnih aspekata prošlosti, ali i biti spremni promijeniti navike i usvojiti održivije metode kako bismo stvorili bolju budućnost za sebe i okolinu. Ako se ne slažete sa našim stavom, nemojte nas kriviti!
