Izlaganje životne priče gospodina Esada, koji je ostao napušten od strane svojih kćeri u svojim zlatnim godinama, potiče duboku tugu i potrebu za introspekcijom. Esad, s početnom dobi od 69 godina, posvetio je svoj život brizi za svoje kćeri, potičući njihovo obrazovanje i radosno sudjelujući u organizaciji njihovih vjenčanja. Nažalost, sudbina mu je nametnula teret usamljenosti, budući da su obje kćeri odlučile napustiti domovinu i prekinuti svaki kontakt s njim. Njegova unutarnja praznina i jad, sada kao otca i djeda, teško su mu pali.
Gospodin Esad, koji je otvoreno razgovarao s novinarima portala Moje vrijeme, dijelio je duboku tugu zbog gubitka svoje druge supruge, koja je izgubila bitku protiv kobne bolesti. Njihov brak trajao je impozantnih 36 godina, a sada, u svojim 69 godina, suočava se s tišinom i samoćom. Da stvari budu još složenije, prva supruga ga je napustila dok su njihove kćeri bile tek u ranim godinama, te su mu zbog razvoda nametnule financijske obveze, uključujući i plaćanje alimentacije koja je iznosila polovicu njegovih mjesečnih primanja. Esad je i dalje ostao odan ocem i djedom, radosno sudjelujući u njihovim životima te se veselio što će postati djed. Nažalost, s vremenom su stvari počele mijenjati kada je njegov šogor, suprug starije kćeri, predložio preseljenje u Utah, Sjedinjene Američke Države, što je dodatno zakompliciralo situaciju.
Proteklo je cijelo desetljeće otkako su prekinuli sve oblike emotivnih veza. Gospodin Esad suočava se s izazovima nakon što su njegova starija kćerka, njen muž i njihova djeca napustili njegov dom. Međutim, tu problemi nisu stali jer su i njegova mlađa kći i bivša supruga donijele radikalan odabir napuštanja domovine. Gospodin Esad osjeća duboku tugu zbog gubitka kontakta sa svojim kćerima, budući da nisu održavale vezu s njim nakon što se njegova bivša supruga doselila k njima. Unatoč ulaganju godina, truda i ljubavi u njihov odnos, sada je suočen s potpunim izostankom komunikacije, osjećajući se potpuno isključenim i uskraćenim od strane svojih kćeri. Osjeća se kao da je postao tek običan panj, zanemaren i usamljen.
“Kad sva podrška nestane, čovjek se osjeća izgubljeno i sam”. Kao dodatni udarac, 2013. godine primio je poruku kojom su njegove kćeri prekinule s njim. To iskustvo je ostavilo neizbrisiv trag na njegovu dušu, ostavljajući ga teško povrijeđenim. Nažalost, kada je izgubio drugu suprugu, osjećao je da je izgubio sve u svom životu. No, unatoč tome, on izražava želju da sve završi u ljubavi i miru, te želi sve najbolje za sve uključene. Izražava nadu da će njegove kćeri pronaći njegove poruke u trenucima tuge, prenoseći im svoju iskrenu želju za njihovom srećom, sigurnošću i blagostanjem, te posebno ističući brigu za svoje voljene unuke koje još nije vidio. Na kraju, zaključuje s iskrenim osjećajem, moleći Boga da obasja njegovu obitelj dobrim zdravljem i srećom.
