Time se označava prelazak na standardno zimsko računanje vremena.
Ako koristite analogni sat ili starinski uređaj, svakako ručno namjestite kazaljke tako da ih pomaknete jedan sat unatrag, prijelazeći s tri sata na dva sata. Tijekom noći s 26. na 27. listopada 2024. kazaljke na satu vratit će se za jedan sat unazad, vraćajući se na srednjoeuropsko standardno vrijeme i završavajući ljetno računanje vremena.
Praksa podešavanja kazaljki na satu odavno je trebala biti potisnuta u povijest. U ožujku 2019. značajna većina u Europskom parlamentu glasala je za ukidanje sezonskih promjena vremena, nakon što je 84% ispitanika u anketi izrazilo potporu tom pojmu. Ipak, u istraživanju je sudjelovalo samo 4,6 milijuna pojedinaca, što predstavlja otprilike 1% europskog stanovništva, od čega su dvije trećine sudionika Nijemci, prenosi Fenix magazin.
Naknadna radnja zahtijevala je od svake članice Europske unije da odluči hoće li zadržati ljetno računanje vremena (CEST) ili se vratiti na standardno vrijeme (CET). Ipak, pojavila su se strahovanja da bi takav izbor mogao rezultirati različitim vremenskim zonama diljem Europe, stvarajući tako moguće “šaranje” vremenskih zona.
Prijelaz na ljetno računanje vremena trebao je biti donesen za posljednju prigodu u ožujku 2021.; međutim, to pitanje nije ponovno razmatrano u Bruxellesu od tog vremena, jer se čini da postoji nedostatak značajnog interesa među državama članicama da se pozabave tim pitanjem.
Srednjoeuropsko vrijeme (CET) zapravo se priznaje kao standardno vrijeme, a ne zimsko vrijeme koje se često spominje u povremenim razgovorima. Primjena ljetnog računanja vremena zahtijeva ustajanje pojedinaca jedan sat ranije tijekom ljetnih mjeseci. Ovaj sustav je u funkciji od 6. travnja 1980., kada je uspostavljen kako bi optimizirao korištenje dnevnog svjetla kao sredstvo očuvanja energije nakon naftne krize 1973. godine.
Dugoročno, očekivane uštede od ljetnog računanja vremena nisu se ostvarile. Dok se potražnja za rasvjetom u večernjim satima smanjuje, primjetan je porast potrošnje energije tijekom jutarnjih sati, osobito u prijelaznim mjesecima poput travnja i listopada, zbog potrebe grijanja stanova. Posljedično, postalo je očito da je naša ukupna potrošnja energije porasla iznad prethodnih razina.
Njemačka je uvela ljetno računanje vremena ne samo da bi uštedjela energiju nego i da bi se uskladila sa susjednim državama. Francuska i Italija počele su ovo podešavanje sata 1966., odnosno 1967. godine. Njemačka je nakon toga postala jedna od posljednjih zemalja, uz Dansku, unutar bivše Europske zajednice koja je prihvatila ovu praksu. Standardizacija ljetnog računanja vremena na razini Europske unije dogodila se 1996. godine, kojom je utvrđeno pomicanje kazaljki na satu zadnjeg vikenda ožujka i vraćanje zadnjeg vikenda listopada u cijeloj Europi.
Ideja o ljetnom računanju vremena nije novi razvoj. Zapravo, još 1783. Benjamin Franklin, američki izumitelj i političar, predložio je podešavanje sata kako bi se uštedjele svijeće. Prvobitna implementacija dogodila se u Njemačkoj tijekom Prvog svjetskog rata, u rasponu od 1916. do 1918., a ponovno je korištena između 1940. i 1949. tijekom Drugog svjetskog rata. Naime, Njemačka je 1947. čak doživjela ‘dvostruko ljetno vrijeme’, što je predstavljalo dva sata odstupanja od standardnog vremena. Što se tiče standardnog vremena (CET), ono nije na snazi duže vrijeme; prvi put je osnovan u Njemačkoj 1893.
Suvremeni uređaji, uključujući mobilne telefone i računala, obično se automatski prilagođavaju zimskom vremenu. Unatoč tome, za one koji koriste analogni sat ili zastarjeliji uređaj, bitno je ručno vratiti kazaljke jedan sat unatrag, mijenjajući s 3 sata na 2 sata. Važno je spomenuti da ova prilagodba rezultira time da sat dva puta prikazuje sat između 2 i 3 sata; prvi primjer je označen kao 2A, dok je drugi označen kao 2B, prenosi Večernji list.
BONUS
Uklonite žute mrlje s jastuka: korištenje ove tvari vratit će im njihovu izvornu svjetlinu.
Koji je najučinkovitiji pristup da se požutjelim jastucima vrati njihova izvorna bijela nijansa? Razvijte rješenje koje će revitalizirati njihovu boju!
U nekom trenutku, možda ste skinuli jastučnice, samo da biste na jastucima pronašli neugledne žute mrlje.
Glavni čimbenik koji doprinosi žućenju jastuka je nakupljanje znoja. Bez obzira na dosljedan režim tuširanja, vjerojatno je da ćete se znojiti tijekom noći, dopuštajući vlazi da prodre u vaš jastuk. Istražite najučinkovitije tehnike čišćenja jastuka kako biste ih vratili u prvobitno stanje.
Neophodno je posjedovati:
Jedna šalica deterdženta za rublje, jedna šalica tekućine za pranje posuđa, skromna količina izbjeljivača i pola šalice boraksa (natrijev tetraborat ili natrijev borat).
Započnite s provjerom mogu li se vaši jastuci prati u stroju, jer većina obično može. Za ove specifične informacije pogledajte naljepnice.
Namjestite perilicu na temperaturu od 40 stupnjeva Celzijusa. Navedene sastojke pomiješajte u plastičnoj posudi i zajedno s dva jastuka stavite u perilicu rublja.
Ako se vaši jastuci sastoje od sintetičkih materijala, preporučuje se korištenje najniže postavke temperature. Uvijek se obratite naljepnicama nalijepljenim na jastuke. Ako naljepnice nisu prisutne, savjetuje se konzultirati prodavača od kojeg su nabavljene.
Ako imate sušilicu rublja, stavite jastuke u nju i stavite dvije teniske loptice uz čiste čarape. Ova tehnika će vam pomoći u pomlađivanju lepršavosti vaših jastuka. Ako sušilica nije dostupna, možete se odlučiti za prirodno sušenje tako da ih položite na sunčevu svjetlost.
