U posljednje vrijeme nailazim na brojne novinske članke kako je u Bosni i Hercegovini lakše pronaći bilo kakvog inženjera nego nekoga ko želi brati maline.

Ovi tekstovi ističu nespremnost mladih ljudi da se uključe u zapošljavanje, iako poslodavci nude dnevnicu od 30 KM, obrok, prijevoz, pa čak i dnevnu zalihu cigara.

U slučaju da mladić radi bez prekida 30 dana svakog mjeseca, može se napraviti sljedeća računica: primao bi mjesečna primanja od 900 maraka, uz radnu kartu, obrok i kutiju cigareta. To znači da mu poslodavac nudi dodatnu polovicu svoje plaće u obliku gore navedenih bonusa.

Naravno, način da se to provjeri je osiguranje zaposlenja.

Kako bih osigurao točnost na plantaži malina “Jonus” u Blažuju kod Sarajeva, potrudio sam se probuditi u pet ujutro. Službeni početak radnog vremena je u sedam, pa sam morao paziti da stignem na vrijeme. Da bih iz grada došao do Blažuja, morao sam se prebacivati ​​između dva različita načina prijevoza – prvo tramvajem do Ilidže, a zatim autobusom do Blažuja.

Po dolasku, šef me srdačno pozdravio i raspitao se o mom identitetu, zanimanju i motivaciji za traženje posla. Odgovorio sam tako što sam izrazio želju za radom, ali sam otkrio i svoje novinarsko iskustvo. Upravo je u tom trenutku oklijevao i počeo me pokušavati odgovoriti od bavljenja poslom.

Na upit o svojim očekivanjima impulzivno sam otkrio informacije koje sam prikupio iz medijskih izvora: iščekivanje primanja 30 maraka, uživanje u obroku i uživanje u cigarama.

Reagirao je zgražanjem, naglašavajući da su mediji poznati po izmišljanju priča, čega bih kao novinar trebao biti itekako svjestan. Potom je ispričao kako je kilogram ubranih malina plaćao 30 feninga, kasnije 35, da bi se na kraju ustalio na 40 feninga.

S nepokolebljivom odlučnošću krenuo sam iskusiti dan na plantaži iz prve ruke, baveći se mukotrpnim zadatkom branja malina o kojima se naširoko raspravljalo na vrućim temperaturama koje prelaze 40 stupnjeva. Naposljetku, moj je zahtjev odobren jer su mi predana četiri sanduka i upute kamo ići i kako dalje.

Po dolasku tražio sam smjernice od radnika koji su već započeli s radom, raspitujući se o potrebnim radnjama i metodama. Teta Kada mi je odmah dala detaljne upute o raščlanjivanju grma, organiziranju sanduka i brzoj berbi, naglašavajući hitnost zbog ograničene količine preostalih malina, pri čemu svaka pojedinačna bobica ima značajnu vrijednost.

Matematički prikaz značaja malina najpreciznije se oslikava na sljedeći način: za svaki kilogram ubranih malina radnik dobiva renomiranu platu od 40 feninga. No, bitno je napomenuti da količina malina raspoloživih za berbu ne smije biti veća od 30 kilograma (što znači da se pojedinac mora mučiti ukupno devet sati da bi zaradio svega 12 KM!). S druge strane, posjednik je u mogućnosti prodati istih 30 kilograma malina za pozamašnu sumu od 180 KM (što je ekvivalent šest maraka po kilogramu).

U svojim početničkim pothvatima uspješno sam ubrao ukupno 18.600 kilograma malina. Time je moja zarada iznosila 6,16 KM, prema obračunu. Bio je to rezultat cjelodnevnog rada pod žarkim suncem, bez ikakvih obroka, pa čak i obećane kutije cigara. Dok je voda bila osigurana, nećete uskratiti uživanje u nekoliko malina. Koje druge opcije imate?

Možda se nekome branje malina pod suncem čini monotono i iscrpljujuće, ali ja sam otkrila da je upravo suprotno. Dok sam trgao svaku bobicu, misli su mi lutale, razmišljajući o raznim mislima i zamišljajući svoje buduće pothvate. Marljivo sam čistio grmlje, a moje uzbuđenje je raslo sa svakim pronalaskom grozda zrelih malina. Neočekivano, radni dan završio je prerano zbog neočekivanog pljuska, što je dovelo do trenutka razmišljanja i procjene.

Tijekom aktivnosti marljivo smo bilježili ubrane količine malina kod svakog pojedinca. Na osobnom kartonu je stajalo: datum – 23.07., težina – 18,60 kg, zarada – 6,16 KM. Oboružani ovom informacijom obratili smo se odsutnoj ravnateljici koja je tajnicu obavijestila da će isplata biti izvršena sljedeći dan..

Preporučujemo