Prošla su vremena koja su za mene bila izrazito neugodna. No, da budemo iskreni, ni prethodna razdoblja nisu donosila mnogo bolje dane. Nakon završetka vojne škole, brzo smo unaprijeđeni prije predviđenog roka i raspoređeni. Kao stariji vojnici, mladići pod našim zapovjedništvom postali su kao naša vlastita djeca. Ne može se dovoljno naglasiti kako se roditelj osjeća nakon gubitka djeteta, a možete li zamisliti tu neizrecivu bol nakon gubitka mnogo djece? U vojsci sam ostao šest mjeseci nakon završetka posljednjeg rata, ali nakon mnogo godina donio sam odluku o povlačenju iz službe. Politika se previše umiješala u vojne stvari i institucija koja je nekada bila ponosna izgubila je svoju časnost. Tako sam napustio vojsku sa svojom ženom i dvoje male djece kako bismo pronašli sigurnost u stranoj zemlji s podrškom njene majke. Svako ko je iskusio slično zna točno o čemu govorim.
Dok sam boravio tamo gdje smo živjeli, trafika je bila zatvorena nedjeljom. Stoga sam usvojio rutinu da svake nedjelje prošetam desetak minuta do one blizu općine kako bih kupio cigarete i naše lokalne novine. Potom bih se smirio, popio kavu, pročitao novine i vratio se u stan. Jedne nedjelje u lipnju, krenuo sam na uobičajeni izlet. Ulice su bile tihe, a s moje strane ulice gotovo nije bilo prolaznika. No, približila mi se tamnoputa žena i na lošem engleskom jeziku izrazila svoju potrebu da ona i njena djeca nemaju što jesti. Možda bih bez previše razmišljanja prošao pored nje da u njenoj ispruženoj ruci nisam opazio razglednicu Sarajeva. Sjeli smo vani, na lijepom, sunčanom lipanjskom jutru, dok sam obavljao kupovinu cigareta. Kada sam joj ponudio cigaretu iz svoje kutije, prihvatila je i tada smo počeli razgovarati o njenom vezivanju za Sarajevo. No, prije nego što sam uspio postaviti bilo koje pitanje, njen pogled mi je prodirao u oči, kao da pokušava prodrijeti duboko u moju dušu. Zatim mi je ponudila proricanje sudbine, no pristojno sam to odbio, rekavši joj da ne vjerujem u takve stvari te da ionako uskoro moram nastaviti. Ipak, ona je inzistirala i rekla da će to učiniti besplatno jer sam, prema njenim riječima, dobra osoba. Bezvoljno sam pristao i nastavila je s pričom.
Njene riječi su klizile kroz zrak dok je počela otkrivati nešto o meni što nisam očekivao. Iako sam ostao skeptičan, nisam mogao ignorirati činjenicu da su njene riječi prodirale duboko u mene. Rođena i odrasla daleko od Sarajeva, prva informacija koju je podijelila bila je povezana s identitetima mojih roditelja. Nadalje, podijelila je svoje viđenje moje budućnosti, pružajući manje detalja, ali sa obiljem uvida. Naglasila je da će doći do pomirenja s mojom bivšom suprugom te da ću se preseliti u daleku zemlju. Njezine riječi su nastavile ispreplitati događaje ne samo za sljedeće mjesece i godine, već za cijeli moj život.
