Aleksandar Stričević, koji je sam prošao kroz traumatično iskustvo u sektoističkoj organizaciji, sada aktivno surađuje s nevladinim organizacijama koje se bore za oslobađanje pojedinaca od negativnih utjecaja takvih skupina. Aleksandar je u svojem djetinjstvu vodio običan život kao i svako drugo dijete. Bio je odličan učenik, izvanredan mladić, i nije bilo naznaka da će njegov život krenuti tragičnim smjerom. No, sudbina ponekad nepredvidivo intervenira, a Aleksandar je doživio jednu od najtežih tragedija koja će obilježiti ostatak njegovog života. Ovaj gubitak duboko je utjecao ne samo na njega nego i na njegovu obitelj, uzrokujući njihovo postepeno otuđivanje. Njegova sestra preminula je u dobi od samo 12 godina.
Kao mladi učenik osnovne škole, Aleksandar se suočavao s dubokim osjećajima tuge i tjeskobe te je tragao za utjehom na internetu. Međutim, nije niti naslutio da će njegovo povjerenje u virtualni svijet dovesti do sudjelovanja u opasnoj vjerskoj organizaciji. Ova skupina iskoristila je njegovu ranjivost, manipulirala njime i iskorištavala ga sve dok nije postao član njihove zlokobne zajednice. S vremenom, Aleksandrova komunikacija s osobama koje su ga podržavale i pomagale postajala je sve češća, no njegova veza s bliskim prijateljima i poznanicima slabilo se. Moć sekte nad njim postajala je sve snažnija, jer su počeli lako mijenjati njegove misli i uvjerenja. U dobi od samo 12 godina, postao je sve izoliraniji.
Životna priča Aleksandra Stričevića zvuči gotovo kao scenario iz horor filma, no nažalost, riječ je o stvarnoj priči. Ona nam služi kao podsjetnik da moramo biti oprezni pred opasnostima koje vrebaju na internetu te naglašava važnost razvoja mentalne snage kod mladih odraslih osoba. Osobe koje su mu pružile podršku i utjehu bili su uglavnom studenti koji su iskazivali duboko suosjećanje i empatiju prema njemu. Među njima su se nalazili i stariji pojedinci koji su bolje razumjeli jedinstvene izazove i potrebe tinejdžera. Osjećajući se potpuno usamljenim i ranjivim, bio je poput uplašenog djeteta. Srećom, naišao je na suosjećajne slušatelje spremne saslušati njegovu priču. U njihovom prisustvu nazirala se nada da će mu pružiti pomoć u njegovim teškim trenucima.
Postavljanje psiholoških profila na društvene medijske platforme postalo je uobičajeno jer dijelimo svoje svakodnevne aktivnosti i razmišljanja putem kratkih objava. Procjena i analiza tih profila postala je jednostavna zahvaljujući dostupnosti određenim skupinama. Aleksandar je imao snažnu povezanost sa svojim školskim kolegama. Kad je imao samo deset godina, svjedočio je obiteljskoj tragediji koja je uključivala traumatične događaje kao što su lijesovi i koma. Ta iskustva natjerala su ga da brže odraste od svojih vršnjaka. U početku je to možda izgledalo kao prilika za duhovni rast i oslobađanje, ali to je bila iluzija. Grupa je tražila žrtvu, a na kraju su odabrali njegovog rođaka kao metu. Cijela situacija bila je previše opterećujuća za njega. Predstavljeno mu je kao prilika za duhovni rast i oslobođenje, no nikako nije bilo spomena da će morati počiniti ubojstvo. Brzo je shvatio da bi broj šavova koje mora napraviti značio kraj nečijeg života. Ideja je bila da će, ako pruži dovoljno uvjerljivu ponudu, dobiti proporcionalnu količinu moći.
Kada je Aleksandar odbio sudjelovati, rasprava koju je vodio s članovima sekte usmjerila se u drugom smjeru. Tijekom tog razgovora, naglasili su svoje argumente o tome kako su njegovi postupci bili uvredljivi i štetni za njih, te kako su mu pružili podršku koju nije trebao odbiti. Njihovi argumenti bili su uvjerljivi jer su isticali razinu njihove podrške i koliko su njegovi postupci štetili njima. Iako možda postoje sličnosti između različitih štetnih kultova, svaki od njih ima svoj vlastiti skup vjerovanja i praksi koji često uzrokuju značajne promjene u životima svojih sljedbenika. Ključno je prepoznati jedinstvene karakteristike i opasnosti svake sekte i pružiti pomoć onima koje su manipulirali kako bi unaprijedili društvo. Osim toga, povećanje svijesti o opas
