Brojanice se razlikuju po svojoj strukturi. Postoje male i velike brojanice. Male brojanice se sastoje od 33 čvorića, a velike mogu imati 50, 100 ili čak 300 čvorića. Svaki čvorić se sastoji od sedam krstića. Pletene brojanice se prave od ovčije vune što nas podsjeća da smo mi slovesne ovce dobrog pastira Gospoda Isusa Hrista. Svaki vjernik dok se moli uz brojanicu izgovara molitvu. Najčešće izgovarane molitve su “Molitva Isusova” i “Molitva Presvete Bogorodice”. Nerijetko se može vidjeti da pojedinci nose više brojanica na ruci. Nažalost, to je jedno od pogrešnih shvatanja brojanice i njenog postojanja. Brojanica ne služi ni za igru ni za ukras, već za molitvu.
Molitva je utkana u svaki dio brojanice jer sveštena lica koja je prave tokom njene izrade izgovaraju molitve. Stoga treba uvijek imati u vidu kada se kupuje brojanica da ona nije modni detalj. Jedna od najvećih dilema koja prati brojanicu je zašto se ona nosi na lijevoj ruci?
Odgovor je jednostavan – iz praktičnih razloga. Dok se krstimo prilikom molitve lakše nam je da držimo u lijevoj ruci. Takođe, dok obavljamo svakodnevne aktivnosti lakše nam je da je nosimo na lijevoj ruci. Naravno nikakav problem nije da se brojanica nosi na desnoj ruci jer odabir ruke nije vjersko već praktično pitanje. Postoje i brojanice koje se nose oko vrata.
Jedna od najvećih enigmi vezanih za brojanicu je šta uraditi sa njom kada ona pukne? Kada se desi da brojanica nikako je ne treba bacati. Postoji vjerovanje da je u tom slučaju treba spaliti. To je, međutim, pogrešno. Kako je brojanica nešto što dolazi iz crkve, kada se pokida, treba je odnijeti u crkvu ili u manastir i tu je i ostaviti.
