Marie Bonaparte, grčka i danska princeza, autorica i prevoditeljica, ostavila je dubok trag u povijesti kao iznimna psihoanalitičarka i bliska učenica Sigmunda Freuda. Osim toga, bila je potomak slavnog Luciena Bonapartea, brata cara Napoleona Bonapartea, čime je nosila sa sobom i povijest vlastite obitelji.
Rođena 1882. u malom selu Saint-Caudu u Francuskoj, Marie je potekla iz obitelji s izrazitim znanstvenim interesima. Njen otac, amaterski znanstvenik i stručnjak za ledene ploče, više se posvetio svojim istraživanjima nego odgoju svoje kćeri. Nažalost, njena majka je preminula od embolije svega mjesec dana nakon Marijinog rođenja. Odrastajući u osamljenom okruženju s bakom s očeve strane i sestrama, Marie je osjećala duboku izolaciju i preosjetljivost. Ove rane godine obilježile su je noćnim morama, iracionalnim strahovima i opsesivnim mislima, koje su poslužile kao rani pokazatelj njenih budućih psihičkih izazova.Štoviše, između sedme i desete godine života, Marie je sastavila pet bilježnica ispunjenih pričama koje su osvijetlile njeno nezadovoljstvo i korijene njenih neuroza. Ovi osobni zapisi postali su ključni element u njenoj kasnijoj psihoanalizi, a također su bili sredstvo kroz koje je doprinosila Freudovim istraživanjima i radu.U dobi od 17 godina, njen otac ju je uveo u društveni život, ali njeni psihološki problemi nisu dugo čekali da se pojave. Ubrzo je počela patiti od niza psihosomatskih simptoma i obuzimao ju je strah od rane smrti, kao što je pretrpjela njena majka. Posebno su je privlačila djela Edgara Allana Poea, koja su kasnije postala fokusom njenih psihoanalitičkih seansi.
Značajna prekretnica u njenom životu nastupila je 1907. godine, kada ju je otac udala za princa Georgea od Grčke. Udajom je stekla prestižnu titulu grčke princeze i uspostavila važne obiteljske veze s kraljevskim kućama Danske, Rusije i Velike Britanije. Treba napomenuti da je bila tetka princa Philipa, vojvode od Edinburgha i supruga engleske kraljice, kao i princeze Marine, vojvotkinje od Kenta.Unatoč rođenju dvoje djece s princem Georgeom – Petrom i Evgenijom – njihov brak nije bio emocionalno ispunjujući i trajao je sve do Georgeove smrti 1957. godine. Princeza je ubrzo otkrila da joj njena frigidnost stoji na putu ispunjenju ljubavi, što ju je navelo na potragu za terapijom. Tijekom njenih terapijskih seansi, razvila je blisko prijateljstvo s francuskim psihijatrom Reneom Laforgueom, koji ju je na kraju uputio Sigmundu Freudu zbog njenog snažnog straha od zaraze bolestima.
Godine 1925., princeza se susrela s Freudom, unatoč njegovoj poodmakloj dobi od 69 godina i zdravstvenim izazovima uzrokovanim rakom. Unatoč tim izazovima, njih dvoje su odmah uspostavili duboku emocionalnu vezu, što je dovelo princezu da iskaže svoju ljubav prema Freudu. Kroz tu izvanrednu vezu, postala je jedna od najpredanijih i najcjenjenijih Freudovih učenica.Iako psihoanaliza nije u potpunosti izliječila Marie Bonaparte, oslobodila ju je konvencionalnog načina života u kojem je odgajana, otvorila joj nova vrata razumijevanja ljudskog uma i emocionalnih dubina. I dok su se njeni izazovi nastavili, ostala je neumorna u svojoj potrazi za samoispunjenjem.
