“DEVET STVARI KOJE NEHOTICE PODSTIČU LOŠE PONAŠANJE KOD DECE: Upozorenje roditeljima o uticaju na razvoj njihove djece”

Deca su poput sunđera, u stanju su apsorbirati svaki pokret i upiti svaku riječ, postajući na kraju odraz svojih roditelja. S obzirom na to da im mozak nije potpuno razvijen, deca često izražavaju svoje potrebe i emocionalna stanja kroz loše ponašanje, koristeći ga kao sredstvo izražavanja.Nekada, to može biti znak da roditelji čine nešto pogrešno, i kažnjavanje deteta ne predstavlja uvijek najbolje rješenje. Veliki broj roditelja jednostavno nije svjestan da bi njihovi postupci mogli biti razlog zbog kojeg se njihova deca tako ponašaju.

1. Ako roditelji previše kritikuju svoju decu, konstantna kritika može dovesti do toga da se dete oseća kao da nikada ništa ne može uraditi ispravno. Kada roditelji očekuju savršenstvo od svoje djece, a umesto pohvala upućuju samo kritike, to može rezultirati time da djeca prestanu ulagati trud. Ovo može izazvati destruktivno ponašanje kod djece, što predstavlja izazov za roditelje.
2. Neslaganje roditelja pred detetom često dovodi do sukoba, učenja djece da ignorišu jednog roditelja i traže podršku kod drugog. Ovo može dovesti do osećaja da su roditelji prezahtevni ili nepravedni, što može rezultirati pobunom djece protiv roditeljskog autoriteta.
3. Roditelji koji se trude biti “kul” često žele biti prijatelji svoje djece, opušteni u vezi s pravilima i disciplinom. Međutim, ovakav pristup može dovesti do gubitka roditeljske moći i poštovanja od strane djece. “Kul roditelji” često nameću djeci odluke koje nisu u stanju donositi, što stručnjaci nazivaju kolapsom roditeljstva.
4. Ako roditelji daju svojoj djeci previše izbora, to može preplaviti dijete. Umesto toga, pružanje dva prihvatljiva izbora roditelju olakšava odlučivanje djeteta i održava roditeljski autoritet.
5. Dobar primjer je ključan. Djeca često oponašaju svoje roditelje, pa je važno da roditelji daju dobar primjer u svakodnevnim situacijama. Uprkos tome, mnogi roditelji zaboravljaju na ovu činjenicu u svakodnevnom životu.
6. Naređivanje bez objašnjenja može dovesti do nepoštovanja od strane djece. Djeca žele razumeti zašto se stvari rade na određeni način, pa je važno roditeljima objasniti svoje odluke kako bi djeca počela poštovati njihove vrijednosti.
7. Roditelji koji izbjegavaju stručnu pomoć često propuštaju mogućnost prepoznavanja i rješavanja problema u ponašanju njihove djece. Odbijanje pomoći stručnjaka može samo pogoršati situaciju.
8. Govorenje u ime djece može dovesti do nedostatka društvenih vještina kod djece. Djeca uče manire i komunikaciju s drugima kroz vlastite interakcije, pa je važno poticati dijete na samostalnost u komunikaciji.
9. Smijanje kada djeca prave nestašluke može poslati pogrešnu poruku. Iako je prirodno smijati se dječjim nestašlucima, treba biti oprezan, jer to može podsticati neželjeno ponašanje u budućnosti.

U zaključku, roditeljstvo je izazovan zadatak, ali svjesnost o vlastitim postupcima i prilagodba pristupa mogu poboljšati odnos između roditelja i djece.