Smrt Nebojše Glogovca, prije pet godina, izazvala je duboku tugu u mnogima. Ta praznina koju je voljeni glumac ostavio čini se nepopunjenom, kao da će zauvijek ostati otvorena. Kroz svoje brojne uloge, on je ostavio neizbrisiv trag u srcima svojih obožavatelja, i to će trajati vječno.Među onima koji su osjećali najjaču bol bio je i njegov otac Milovan. S druge strane, njegova supruga Milica odlučila se povući iz javnog života nakon tragedije. Rijetko se pojavljuje na društvenim događajima, a često je vidimo samo na komemoraciji povodom godišnjice Nebojšine smrti.
Milovan Glogovac, otac Nebojše Glogovca, izrazio je svoje zadovoljstvo zbog uloge koju je njegov sin igrao u životu. Nikada nije govorio ništa loše o njemu. Tuga često prati složen niz emocija koje mogu postati nepodnošljive. No, za one koji prolaze kroz ovu bol, sećanje na Nebojšinu neustrašivost, uključujući i trenutke kada je bio bez odeće, često je izvor snage. To je nešto o čemu se često razgovaralo.
Molitva je široko priznata kao moćno sredstvo za suočavanje s emocionalnom boli, pružajući utjehu i nadu. Prije svega, molitva ulijeva vjeru da je Nebojša sada u društvu pravog i živog Boga, u svetu koji je daleko superiorniji od onog koji je napustio. U intervjuu za “Večernje,” Milovan Glogovac je izjavio da je pronašao utehu u činjenici da je Nebojša živio iskreno za vrijeme svog boravka na Zemlji.Njegovo detinjstvo bilo je duboko povezano s crkvom, jer mu je otac bio duhovnik. Njegovi prvi koraci su bili pred oltarom, a kao dijete je bio član crkvenog hora. Hor se i danas sjeća mladića s kovrdžavom kosom koji im je donosio darove. Nebojša je često isticao kako je njegova vjera imala snažan uticaj na njega.Vjerujem da se sve vrijednosti, vrline i mane stiču i prenose iz naših domova. Porodica je temelj na kojem se grade svi aspekti života, a upravo su ta rana učenja oblikovala sve ono što je Nebojša postigao u kasnijem životu.
Poznato je da je Nebojša prenio sve te vrijednosti na svoje nasljednike, kako kaže Milovan Glogovac. Na njegovom spomeniku je uklesan krst koji se razlikuje od uobičajenog srpskog krsta. Iako je odrastao u obitelji s vjerskom tradicijom, njegova pogrebna služba nije se strogo pridržavala pravoslavne tradicije. Održana je u Aleji zaslužnih građana, gdje postavljanje krsta nije bilo moguće zbog arhitektonskih ograničenja tog prostora.
