Prije 25 godina, sestra Srđana Dragojevića iznenadila je svoju porodicu odlukom da posveti svoj život redovništvu, zamonašivši se. Iako je to bilo iznenađenje za njih, ta je odluka bila znak njenog dubokog unutarnjeg poziva.Među mnogim utjecajnim filmovima i serijama koje su duboko obilježile domaću kinematografiju, nekoliko se posebno izdvaja kao povezano sa Srđanom Dragojevićem. To su cijenjena serija “Mi nismo anđeli”, film “Lijepo selo lijepa gora” i serija “Parada”. Unatoč svom istaknutom statusu, poznati redatelj Srđan Dragojević zadržava svoju suzdržanost. Rijetko se izlaže javnosti i daje intervjue samo kada je to potrebno. Osim toga, pažljivo čuva svoj privatni život, odlučivši ga zadržati izvan očiju javnosti.
Unatoč tome, postojao je trenutak kada je Srđan dopustio da se pogleda u dubinu svog unutarnjeg bića, dijeleći svoje uvide u odrastanje i porijeklo. Sjećao se: “Ljetovao sam često u Prokuplju i boravio kod bake i djeda. U tom gradu su me tretirali gotovo kao lokalca. Često smo odlazili na treninge budućeg boksačkog kluba Topličanin, koji je imao renomirane sportaše poput Ristića i Šećirovića. Jednom su me potaknuli da se suočim s kratkim boksačkim mečem sa Šećirovićem, koji je na prvi pogled izgledao slabašno. No, već nakon dvije minute sparinga, stekao sam duboko razumijevanje života i njegovih izazova”, izjavio je Dragojević u intervjuu za Plejboj.
Tijekom tog razgovora, iznio je nekoliko činjenica, uključujući i neočekivanu vijest da je njegova sestra odabrala redovnički put i postala časna sestra. Govorio je o sličnostima i razlikama u njihovom odgoju te kako su, unatoč različitim putevima koje su odabrali, sloboda izbora uvijek bila prisutna.
U posljednjih nekoliko godina, Srđan Dragojević je sve više pokazivao svoju fascinaciju kršćanstvom, posebno nakon izlaska njegovog filma “Nebesa”, koji je naišao na pohvale. Ta fascinacija proizlazi iz njegove znatiželje o motivima svoje sestre, monahinje Amfilohije, koja je prije četvrt stoljeća odlučila posvetiti svoj život Bogu i postati časna sestra. Srđan Dragojević ističe da ga je njezin izbor oduvijek fascinirao i da su umjetnici poput njega također pozvani posvetiti se potrazi za istinom, nadahnuti druge kroz svoje filmove i tako iskusiti sličan unutarnji poziv.
