Danas u svijetu nažalost, zbog svih poskuljenja i skakanja cijena, sve više ljudi ostaj bez svojih domova i samim tim postaju beskućnici, koje možemo da vidimo po raznim čoškovima po gradu i kako spavaju po parkovima. Mali je broj institucija predviđenih za pomoć ovoj ugroženoj skupini stanovništva. U današnjem članku možete pročtati priču o jednom takvu slučaju.
Naime, da u ljubavi ne postoje granice i nikakva pravila, pokazuje ova predivna priča Šveđanke po imenu Emi Abrahamson. Ona je naime , bila na običnom putovanju u Nizozemskoj, tačnije u Amsterdmamu, gdje je spletom okolnosti upoznala ljubav svog života, koji je u trenutku njihovog upoznavanja bio beskučnik.
Ona je čekala svoju drugaricu sa kojom je trebala da se nađe. Dok je čekala pd,odlučila je da sjedne na klupu u obližnji park. Domk je sjedila prišao joj je jedan mladi beskučnik. Brada mu je bila duga i uzano je mirisao. Ipak, Emi je uprkos svemu, u njemu vidjela zgodnog i inteligentnog čovjeka.
Pitao ju je: “Izvinite, da li znate koliko je sati?”. Oboje su bacili pogled na veliki sat koji je stajao ispred njih, a Emi je prasnula u smijeh. Razgovarali su nekoliko minuta – saznala je da se zove Vik i da je iz Kanade. On je postao beskučnik nakon što mu je jedno putovanje krenulo po zlu,a većinu dana je provodio tako što je prosio , pio i krao hranu. Nije imao novca da s evrati kući pa je soavao po žbunom svake noći.
Kada je došla njena prijateljica, Emi se okrenula ka Viku i pitala ga da se vide ponovo. Nakon nekoliko dana našli su se na istom mjestu u parku. Prije povratka u svoju zemlju, Emi mu je ostavila svoj broj i postavila uslov ako želi ponovo da se vide – mora da se dovede u red, što je značilo da više neće piti i krasti. Nekoliko godina kasnije, Vik je završio fakultet mašinstva, a njih dvoje su se vjenčali i sada imaju dvoje djece.
