Životna priča jedne obitelji iz kineske provincije Sudžou postala je svjetski poznata zbog neočekivanog obrata. Mladi par se pripremao za početak zajedničkog života i izricanje sudbonosnog “da” na dan svog vjenčanja, no tada se dogodilo nešto što će ih zauvijek promijeniti.
Buduća svekrva nije imala priliku upoznati svoju buduću snahu prije samog vjenčanja. No, čim je ugledala mladu djevojku, bila je više nego oduševljena. U početku, sve je izgledalo savršeno, ali ubrzo se javio čudan osjećaj u njezinom trbuhu.
Na početku nije znala što uzrokuje taj neobičan osjećaj te je odlučila ignorirati ga. No, kako je razgovor odmicao, taj osjećaj nije jenjavao, a djevojka joj je izgledala iznimno poznato – njezin osmijeh, oči i pokreti kao da su bili već viđeni. Ipak, nije mogla odmah povezati te znakove.
Tijekom nekoliko neugodnih minuta, svekrva se rukovala sa svojom budućom snahom i primijetila da na desnoj ruci ima karakterističnu oznaku. Tada je svekrva prepoznala tu oznaku i pala je u očaj. Njezino lice je izrazito poblijedjelo, a u njezinoj glavi rojila su se pitanja i sumnje. No, hrabro se suzdržavala i nije željela pokazati svoju uznemirenost.
Kako ne bi izazvala paniku, svekrva je pozvala roditelje svoje buduće snaje u odvojenu sobu kako bi ih bolje upoznala. Nije znala je li to ispravno, ali nije imala izbora. Dok je pokušavala ostaviti dobar dojam na njih, svjesna je da će uskoro postaviti pitanje koje bi sve moglo promijeniti. Mirno je upitala roditelje mlade djevojke: “Je li ona usvojena?” Njihova reakcija bila je munjevita, preplavila ih je panika, a nisu razumjeli zašto bi svekrva postavljala takvo pitanje. Nastala je nelagodna tišina, no majka mlade djevojke znala je da mora biti iskrena.
Nakon duge šutnje, priznali su da je djevojka bila usvojena. Ispričali su da su je pronašli na ulici prije dvadeset godina, sama i napuštenu. Pokušali su pronaći njezine biološke roditelje, ali bez uspjeha. Kako se vrijeme nastavljalo, nisu mogli otkriti njezin podrijetlo te su odlučili da je zadrže i odgajaju kao svoju kćerku. Sada su, suočeni s istinom, morali podijeliti tu informaciju sa svojom djecom.
Mladoženja i mladenka bili su spremni za svoju svadbu i roditelji su ih pozvali na razgovor. Mladi par nije znao što ih čeka, no pretpostavljali su da su roditelji pripremili neku zajedničku čestitku.
Kada su mladencima otkrili istinu, suze su potekle niz lice mladenke. Odmah je potrčala majci u zagrljaj, zaboravljajući na sve drugo. Saopćenje te istine bilo je važnije od svadbe. Kada je napokon uspjela smiriti emocije, pogledala je svog budućeg supruga i izgovorila: “Ovo je moj brat.” No, majka je odmah demantirala takvu tvrdnju kad je vidjela zabrinut izraz mladenčeva lica. Tada je obznanila da je i mladoženja također usvojen. I njemu su krenule suze, a čvrsto je zagrlio svoju majku, izražavajući svoju ljubav prema njoj.
Došao je trenutak ceremonije vjenčanja. To je bila prilika kada su mladi par izgovorio svoje sudbonosno “da”, a njihovi roditelji bili su ponosni na svoju djecu. Ovo vjenčanje nije bilo samo obveza na vječnu vjernost i ljubav, već i dan na kojem je istina obogatila njihova srca. Ova nevjerojatna priča inspirirat će mnoge ljude. Iako većina ne razumije takve postupke, postoji mnogo razloga zbog kojih roditelji donose takve odluke, uključujući financijske teškoće, pritisak obitelji i okoline, a prije svega želju da pruže bolji život usvojenim djeci.
