Od 1. lipnja, tržište Kosova i Metohije potpuno je zatvorilo svoja vrata za srpske proizvode. Unatoč ovom izazovu, proizvođači iz južne srbijanske pokrajine hrabro promoviraju svoje proizvode u središnjoj Srbiji i postižu značajne uspjehe. Izvanredan primjer takvog uspjeha je sok proizveden u gnjilanskom kraju koji se sada nalazi na policama trgovina u Beogradu. Zahvaljujući izbjegavanju dodatnih poreza i nameta, cijena ovog soka je izuzetno konkurentna, krećući se u rasponu od 139 do 169 dinara za pakiranje od dvije litre.

Iako su politički zahtjevi iz Prištine nametnuli zabranu uvoza srpskih proizvoda na Kosovo, proizvođači s Kosova i dalje uspješno plasiraju svoje proizvode kupcima u središnjoj Srbiji. Budući da Srbija nije odgovorila s recipročnim mjerama, proizvodi s Kosova se slobodno distribuiraju širom Srbije bez dodatnih troškova.

Unatoč odluci Aljbina Kurtija da ograniči uvoz srpskih proizvoda na nekoliko mjeseci, proizvođači s Kosova i dalje uspješno prodaju svoje proizvode u samom srcu Beograda. Pitanje kako su ovi proizvodi odobreni za prodaju u glavnom gradu i tko je dao dopuštenje ostaje nejasno. Unatoč tomu, brojni građani, poput Jelene S. iz Karaburme u Beogradu, često kupuju proizvode s Kosova u obližnjim trgovinama zbog njihove dostupnosti i konkurentnih cijena.Jelena je primijetila nove vrste sokova s atraktivnim pakiranjem i povoljnim cijenama, poput onih od zelene jabuke i breskve. Sok od zelene jabuke prodavalo se po cijeni od 139 dinara, dok je sok od breskve bio dostupan po cijeni od 169 dinara za pakiranje od 2 litre. Kada je istražila podrijetlo ovih jeftinih sokova, Jelena je bila iznenađena otkrićem da dolaze iz Gnjilana na Kosovu. Ta činjenica ju je šokirala i zabrinula jer se radi o proizvodima koji se prodaju u samom središtu Srbije.

Treba napomenuti da trgovina u kojoj je Jelena kupila ove proizvode nije povezana s većim trgovačkim lancima u Srbiji, ali ima više od 30 trgovina u Beogradu. Iznenadno odsustvo određenih sokova na službenim stranicama ove tvrtke budi sumnju i zbunjenost. U prošlosti su regulative zahtijevale posebne oznake za robu porijeklom iz Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija, označavajući zemlju proizvodnje. No, Marija iz Beograda otkrila je sokove s posve različitim deklaracijama, što postavlja pitanje kako su takvi proizvodi dozvoljeni za prodaju u glavnom gradu i tko ih je odobrio.Važno je napomenuti da se od 2012. godine primjenjuju posebne procedure za prijevoz robe između središnje Srbije i Kosova, u skladu s Briselskim sporazumom. Ovaj protokol vrijedi i za situaciju kada se roba prevozi s Kosova u zapadnu Europu, a dokumentacija mora biti u skladu s postignutim sporazumima i normama.

Preporučujemo