Josip Broz Tito, jedna od najznačajnijih figura u povijesti bivše Jugoslavije, bio je čovjek s mnogo strasti i interesovanja, a među njima su se isticala dva neobično snažna: lov na divljač i druženje s privlačnim ženama. No, postoji jedna žena iz Titovog života o kojoj se malo zna, a njezina priča dodatno baca svjetlo na intimnu stranu tog moćnog lidera. Ta žena je Zdenka Paunović, mlada Davorčanka koja je studirala francuski jezik neposredno prije izbijanja rata.
Prema riječima beogradskog povjesničara Čedomira Antića, Tito je prvi put upoznao Davorjanku prije rata i brzo joj ponudio posao kao svojoj tajnici, što je ona odmah prihvatila. Nakon okupacije Zagreba, preselili su se u Beograd, gdje se njihov profesionalni odnos postupno razvio u nešto intimnije. Antić tvrdi da je Davorjanka bila Titoova najveća ljubav, a njih su dvoje zajedno prošli kroz najteže trenutke rata, uključujući i najvažnije bitke.Kako su se odnosili prema svojoj strastvenoj vezi tijekom ratnih godina nije bilo samo pitanje ljubavi, već i izazova i sukoba. Partizani su se pridržavali strogog moralnog kodeksa koji je zabranjivao osobne veze i privatne stvari. Davorjanka i Tito dijelili su partizanski logor u kojem su gotovo svi razgovori, pa čak i oni najintimniji, bili dostupni drugima zbog nedostatka privatnosti.
Jedna priča koja ilustrira ovu situaciju dolazi od bivšeg slovenskog partizana Franca Leskošeka. Kad je Tito pozvao svoju delegaciju na sastanak, stražar ispred Titovih vrata rekao im je: “Možete ući, Tito vas čeka.” Međutim, kad su ušli u sobu, shvatili su da je prazna, a iz susjedne sobe čuli su se jecaji i stenjanje. Krevet je škripao i činilo se da će svakog trenutka pasti, a osoba na krevetu jecala je kao da se nalazi na rubu smrti. To je bio trenutak kad su drugi napustili sobu kako bi im omogućili privatnost.Davorjanka je bila oličenje klasične ljepote koju je Tito tražio u ženi, dok je Tito odisao senzualnošću koja je išla iznad njegovih osobnih odnosa. Bila je potpuna suprotnost Titovoj drugoj supruzi Jovanki Broz, koju je kasnije oženio.
Unatoč tome što su njihovi profesionalni i osobni odnosi bili isprepleteni, Davorjanka je napustila Titov ured i Beograd nakon Drugog svjetskog rata kako bi se posvetila studijima u Francuskoj. Nažalost, njezin život prekinut je prerano, u dobi od samo 25 godina 1946. godine, zbog bolesti tuberkuloze. Tito ju je volio toliko da je poslao u Moskvu na najbolje liječenje, ali, nažalost, nije joj pomoglo. Kako bi joj odao počast, odlučio je sahraniti njezine posmrtne ostatke u vrtu Bijelog dvora, koji se nalazio u okviru njegove beogradske rezidencije.Iako je Tito svojevoljno sahranio svoje vjerne životinjske suputnike, konja i psa, a nikome nije otkrio njihovu smrt, Davorjanku je odabrao kao posebnog suputnika, čime je njezina prisutnost oblikovala i političke odluke tog izvanrednog vođe. Njezina je priča podsjetnik na intimnu stranu čovjeka koji je oblikovao povijest bivše Jugoslavije i svijeta.
