Zdravko Čolić, iako u osmoj deceniji života, i dalje dominira na Balkanskoj muzičkoj sceni te ostaje omiljen među i mlađim generacijama. Njegov jedinstveni glas i nevjerojatna glazbena karijera ispisali su stranice glazbene povijesti, postavili brojne rekorde koji još uvijek ostaju neoboreni te stvorili evergreen hitove. Iako se čini da je javnosti poznato gotovo sve o njemu, postoji zagonetka u vezi s njegovim porijeklom.
Većina ljudi smatra ga Bosancem zbog njegovog rođenja u Sarajevu, ali istina je nešto drugačija. Njegova majka i otac su čisti Hercegovci. Iako Zdravko Čolić rijetko govori o svom privatnom životu, povremeno je spomenuo Trebinje i Stolac, rodno mjesto svoje majke, a mjesto poznato kao Trebinjske šume. No, rijetko se spominju Vlahovići, selo smješteno samo 15 kilometara udaljeno od Ljubinja, odakle potječu korijeni Čolića.Iako je nekada u ovom selu postojalo mnogo obitelji, škola, i crkva, danas je gotovo pusto. Samo dvoje starijih ljudi i Milivoje Čolić (49), jedan od rijetkih koji se vratio u selo, ostali su u tom mjestu. Njegov dom se nalazi tik uz veliku kamenitu kuću gdje su rođeni Čolin otac Vlado i djed Dušan.Kuća još uvijek čuva originalna vrata, katanac iako je krov skoro urušen, ponosno odolijeva vremenskim neprilikama, vjetru, kiši, čuvajući glasove prošlosti. Prekrivena je travom, jedna strana je gotovo srušena, ali se i dalje odupire. Čak ni posljednji zemljotres nije uspio srušiti ovu izdržljivu kuću.
“Ovo je kuća. Tu je rođen Vlade. Vidite, turska gradnja je očigledna. Knez sela je bio u ovoj kući. Čola potječe od te obitelji, od zadnjeg kneza sela. Čolići su bili kneževi i upravljali su selom. Ulazilo se s gornje strane, a dole je bila stoka, a gore je čeljad spavala. Šćepan je bio zadnji knez Čolića, to je Zdravkov pradjed. Čola ovdje nije rođen, došao je jednom prije deset godina sa svojim bratom. Deda mu se preselio u Topolovac, a Vlado, njegov otac, bio je u Sarajevu u policiji. Iskreno, nisam ni siguran da Zdravko vjeruje da potječe odavde,” otkriva Milivoje.Unatoč tome, preci Čolića bili su prisiljeni napustiti selo.”Iz ove kuće, gdje je knez stolovao, svi Čolići su pobjegli, kao i mnogi drugi iz sela, bježeći od Turaka prema Crnoj Gori. Kada su se vratili, vrata na kući su bila nestala. Turci su ih odnijeli, a to su bila muslimanska sela do Stoca. Turci su otišli, skinuli ta vrata i vratili ih,” objašnjava Milivoje. Naglašava da je neizmerno ponosan na sve Čoliće.
