Čedomir Petrović, sin legendarnog Čkalje, ostvario je značajnu karijeru kao glumac i redatelj prije više od dva desetljeća. Međutim, nakon izlaska iz svijeta glume, posvetio se novim izazovima, preusmjeravajući svoj fokus prema pisanju knjiga i kolumni. Iako je u prošlosti bio prisutan u svijetu kazališta, televizije i filma, Petrović danas svoju kreativnost usmjerava prema književnosti.
Njegov otac, Miodrag Petrović Čkalja, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu zabave, posebno kroz nezaboravne uloge u popularnim predstavama poput “Kamiondžije”, “Put oko svijeta” i mnogim drugima. No, unatoč velikim doprinosima kulturi svoje zemlje, Čkalja je svoje posljednje godine proveo u Beogradu, suočavajući se s izazovnim uvjetima života koji nisu odražavali njegov neosporni doprinos.
Njegova smrt 2003. godine označila je kraj ere jednog od najvoljenijih komičara na Balkanu. Međutim, uoči svoje smrti, Čkalja je primio prestižnu nagradu “Car Konstantin” za životno djelo. Njegov emotivan govor na dodjeli nagrada ostao je upamćen, ističući važnost osiguranja normalnog života budućim generacijama. Iako je imao 76 godina i nije više trebao ništa za sebe, njegove riječi odjeknule su duboko, podsjećajući sve prisutne na vrijednosti zajedništva i brige o drugima.
Čedomir Petrović, i sam nasljednik slavnog imena, danas dijeli sjećanja na oca i njegovu skromnost, ističući da je Čkalja uvijek nastojao biti najbolji otac koji može biti. U svojoj knjizi “Nekad je bilo bolje”, Petrović otkriva intimne trenutke koje je dijelio sa svojim ocem, izvan svjetala pozornice i kamere. Osim toga, Čedomir priznaje izazove s kojima se suočava nakon očeve smrti, ističući kako su mnogi zaboravili doprinos Čkalje kada im je podrška bila najpotrebnija.
Priče o nesuglasicama između Čkalje i Pavla Vuisića, koji su zajedno stvarali izvanrednu dinamiku u “Kamiondžijama”, dodaju novu dimenziju u sagledavanju njihovih profesionalnih odnosa. Petrović ističe da su, unatoč eventualnim različitostima i nedostatku bliskosti izvan scene, obojica posjedovali visoku razinu profesionalizma, što je ključno doprinijelo uspjehu njihove suradnje. Njegova perspektiva očevog odnosa s Pavlom Vuisićem pruža uvid u svijet zabave s kulise, otkrivajući kako su i takvi odnosi često ključni za stvaranje iznimnih umjetničkih djela.U zaključku, nasljeđe Čkalje živi kroz riječi i sjećanja njegova sina Čedomira Petrovića. Dok se društvo mijenja i nove generacije dolaze na scenu, važno je prepoznati doprinos ovog legendarnog komičara i ostati zahvalan na njegovom nasljeđu koje će, unatoč izazovima, zauvijek ostati ukorijenjeno u kulturnoj povijesti Balkana.
