U Konjicu, na dan Svetog Stjepana, došlo je do vandalskog čina usmjerenog protiv pravoslavne crkve Svetog Vasilija Ostroškog. Incident je obuhvatio skidanje srpske zastave s jarbola crkve, a izveden je pod izgovorom nacionalne i vjerske zabrinutosti. Ovaj događaj slijedio je okupljanje pojedinaca koji su se predstavili kao “zabrinuti građani” te izrazili nelagodu zbog prisutnosti zastave.
Bošnjaci su se okupili kod crkve, a na lice mjesta stigli su i pripadnici reda i mira. No, umjesto da zaštite sveti objekt, dopustili su uklanjanje zastave s hrama, što je rezultiralo razbježavanjem okupljenih. Nakon incidenta, srpska zajednica u Konjicu, iako malobrojna, izrazila je strepnju i nelagodu, s obzirom na tragičnu prošlost grada, posebno tijekom Drugog svjetskog rata i građanskog rata 1990-ih, kada su Srbi bili izloženi masovnim ubojstvima i teroru.
Jedini pojedinac koji se usprotivio vandalskom činu bio je Anis Kosovac, Bošnjak poznat po izgradnji spomen kapije u znak sjećanja na dječake Golubović i njihove roditelje. Na fotografiji ispred pravoslavne crkve, Kosovac je iskreno čestitao Božić svojim pravoslavnim susjedima i osudio incident. No, uslijedile su prijetnje smrću putem društvenih medija, posebno u lokalnoj Facebook grupi “Konjic jučer, danas, sutra”, gdje su ga napadi bili agresivni.
Odgovarajući na prijetnje, Anis Kosovac podijelio je svoja razmišljanja putem različitih društvenih medija. Unatoč uvredama i prijetnjama, on je hrabro stao iza svojih uvjerenja, izjavljujući da se neće prilagoditi društvenim očekivanjima. Komentari unutar Facebook grupe odražavaju podijeljeno mišljenje, pri čemu su neki izrazili podršku Kosovcu, dok su drugi nastavili s napadima.
Ovih deset pojedinaca, koji su izrazili nelagodu zbog prisutnosti srpske zastave, suočavaju se s izazovima, kako osobno tako iu smislu dobrobiti Bosne. Anis Kosovac, suočen s agresivnošću lokalne zajednice, ostao je dosljedan svojim uvjerenjima. Ovaj pojedinac izrazio je prijezir prema onima koji ne vide važnost odavanja počasti žrtvama bez obzira na vjersku pripadnost. Njegova inicijativa u izgradnji spomen kapije svjedoči o snažnom apelu za zajedništvom i poštovanjem prema žrtvama, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru.
Osim toga, važno je istaknuti povijesnu dimenziju situacije, posebno kroz prisjećanje na selo Bradinu, koje je tijekom Drugog svjetskog rata služilo kao mjesto ciljanog ubijanja Srba u okviru zloglasne Nezavisne Države Hrvatske. Ova tragična povijest dodatno ističe važnost poštovanja svih žrtava i očuvanja sjećanja na te događaje kako bi se spriječila ponavljanja povijesnih pogrešaka.
