Običaji vezani za smrt razlikuju se od regije do regije, a mnogi Srbi skloni su se pridržavati određenih tradicija. Kako bi izrazili sućut pokojniku, članovi obitelji počeli su nositi crnu odjeću. Žene su nosile crne marame, a muškarci crne košulje ili kravate. Ova odjeća obično se nosi godinu dana, a za to vrijeme obitelj izbjegava svečanosti, igre i pjevanje.
Danas se crna odjeća može nositi obvezno do 40 dana, a po potrebi i do pola godine ili godinu dana. No, važno je istaknuti da se Krsna slava tradicionalno obilježava na isti način, bez obzira na to je li u obitelji bilo umrlih. Neki čak smatraju da je u ovom slučaju važnije slaviti slavu, jer se u slavskim molitvama moli za pokoj duša umrlih srodnika. Proslave, vjenčanja, zabave i sl. obično se ne organiziraju kod kuće. U tim slučajevima, kao i u svim stvarima vezanim uz pogrebne običaje, korisno je potražiti savjet svećenika, jer se običaji razlikuju od regije do regije i teško je reći hoće li neki običaj biti primjeren.
Prema kršćanskom učenju, smrt se smatra “kaznom za grijeh” i rezultat je Adamova grijeha protiv Boga. Prema izvornom Božjem planu, prijelaz čovjeka iz ovozemaljskog života u vječni trebao je biti bezbolan, poput preobrazbe duše i tijela, poput izlaska leptira iz svoje čahure i uspinjanja u nebo.
Jeste li upoznati s ovim narodnim običajima vezanim uz smrt drage osobe?
Svaka sahrana u Srbiji prati različite običaje, jer svaki region ima svoje jedinstvene običaje i rituale. U prošlosti se uglavnom umiralo kod kuće, što je dovelo do razvoja narodnih vjerovanja i običaja vezanih uz sprovode, tako da su ponegdje svi članovi obitelji morali ostati budni kad nastupi smrt. Vjerovalo se da je smrt slična stanju sna, a postojao je i strah da će pokojnik “susresti” osobu koja spava, pa se vjerovalo da će ta osoba biti sljedeća koja će umrijeti. Ako netko umre otvorenih očiju, vjeruje se da će umrijeti i onaj tko ih prvi vidi. Vjeruje se da je pokojnik kad je umro u džepu imao šibicu koju je trebalo probosti iglom kako se ne bi vratio kao vampir. Nakon nečije smrti pokriju se sva ogledala u kući jer se vjeruje da duša pokojnika može ući u ogledalo i ostati sa živima.
U nekim seoskim sredinama voda u kojoj se pokojnik kupao smatrala se nečistom, te se vjerovalo da će ljudi koji prskaju vodu ispred svojih kuća stradati. Smatralo se da su tijela štetna za floru i faunu, pa su pogrebne povorke izbjegavale prolazak kroz polja, livade ili stada stoke. Postojalo je i vjerovanje da je bolest demonske prirode, pa su bolesna djeca dovođena pred pogrebne povorke kako bi se bolest prenijela na pokojnika. U nekim dijelovima zemlje vjeruje se da srodnici rođeni u istom mjesecu dijele istu sudbinu, te se vjeruje da će nakon smrti jednog ubrzo umrijeti i drugi. Da bi se to izbjeglo, uobičajeno je da se pokojnik “otkupi” kada se održava sprovod. Osim toga, u blizini Zaječara rodbina i prijatelji bacaju zemlju na groblje, što se smatra sretnim znakom da osoba pogođena zemljom neće biti sljedeća smrt
