Košarkaški svijet duboko je ražalostila u ponedjeljak ujutro vijest o smrti Dragana Kapičića, proslavljenog jugoslavenskog reprezentativca.
Rođen je 7. kolovoza 1948. godine, a najveći dio svog profesionalnog života posvetio je Crvenoj zvezdi, gdje je iskazao svoj talent od 1966. do 1975. godine. Dodatno, igrao je u njemačkom klubu Saturn iz Kölna.
Kapičić, najbolji strijelac Crvene zvezde svih vremena, ostvario je veliki uspjeh u svojoj momčadi. Osvojio je dva domaća prvenstva 1969. i 1972., kao i tri pobjede na turniru pobjednika kupa 1971., 1973. i 1975. Dodatno, Kapičić je odigrao ključnu ulogu u trijumfu momčadi u Kupu pobjednika kupova 1974., gdje su pobijedila Zbrojovku iz Brna u Udinama.
Kako prenosi Telegraf, on je za reprezentaciju Jugoslavije nastupio na ukupno 30 utakmica na Europskom prvenstvu, 13 utakmica na Svjetskom prvenstvu, devet utakmica na Olimpijskim igrama i 19 utakmica na Balkanskim igrama.
Uz impresivan rekord postignuća, osigurao je sedam zlatnih medalja tijekom svoje karijere. To uključuje pet uzastopnih pobjeda na Balkanijadi od 1968. do 1973., kao i trijumf na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. i Europskom prvenstvu u Beogradu 1975. Osim toga, svoj izniman talent pokazao je iu reprezentaciji, zaradivši srebrne medalje na Europskom prvenstvu u Italiji (1969.) i Njemačkoj (1971.), kao i na Svjetskom prvenstvu u Portoriku (1974.).
Na mjesto predsjednika Košarkaškog saveza Srbije 2007. godine došao je Dragan Kapičić, a više informacija o pogrebu, datumu i mjestu bit će objavljeno naknadno.
BONUS
Potresna tragedija zadesila je obitelj Halilović kada su u samo četiri dana tragično izgubili dva sina. Da bi njihova tuga bila još veća, uskraćena im je prilika da polože svoje voljene sinove na počinak. Međutim, nakon gotovo četiri desetljeća dogodio se tajanstveni susret koji je zapalio oluju rasprava na raznim platformama društvenih medija.
U opisu objave na Facebooku posvećenoj okupljanju davno izgubljenih rođaka stoji upit o pojedincu iz Srbije. Mensurovo zapanjujuće otkriće brzo je izazvalo značajnu pažnju brojnih korisnika.
U Zemunu je 16. kolovoza 1984. moja majka doživjela radost što je rodila blizance. Njihovi su jauci ispunili sobu, zauvijek joj urezavši sjećanje u misli. No, sudbina je zadala okrutan udarac jer je liječnik samo dva dana kasnije prenio srceparajuću vijest – jedna od beba je tragično preminula. I kao da to nije bilo dovoljno, četiri dana nakon toga ponovno je stigla poražavajuća vijest – i druga beba je podlegla istoj sudbini. Mensur je u uvodnim redovima svog posta ispričao ovu srcedrapajuću priču.
Unatoč upornim molbama, roditelji nisu dopustili mojoj braći i sestrama da vidimo ili pokopamo naše umrle rođake, tvrdeći da je odgovornost za to bolnica. Godine 1986., 1987. i 1992. majka je rodila mene, brata i sestru. Za to vrijeme moj šogor, koji je radio kao vozač kamiona, često je putovao po Bosni. Jednom je prilikom na graničnom prijelazu dok je čekao na carinjenje neočekivano sreo nekoga tko je izgledao kao moj brat. Zbunjen ovim susretom, prišao je toj osobi i upitao je zašto mu nije spomenuo svoje planove da prijeđe granicu. Pojedinac, vidno zbunjen, pojasnio je da on nije onaj za kojeg ga moj šogor smatra. Umjesto toga, živio je u Bosni, radio kao vozač kamiona i bio suvlasnik tvrtke s ocem. Unatoč sličnosti u izgledu, moj je šogor po naglasku shvatio da ta osoba nije njegov šogor, već da nevjerojatno sliči s njim.
U samo nekoliko trenutaka, kako on uredno primjećuje, dječaka je netko iznenada pozvao i obavijestio ga da su njegovi dokumenti pripremljeni, zbog čega je zet izgubio pojam o njegovom boravištu.
