Priča o Redžepu Kastratiju, stanovniku sela u blizini Prizrena, svakako je intrigantna i otkriva mnogo o tradicijama dogovorenih brakova među Albancima. Kad je dostigao svoju 61. godinu života, Redžep se odlučio pridržavati ove duboko ukorijenjene albanske prakse. Imajući u vidu da je već imao dvanaest kćeri s prethodnom suprugom koja je, nažalost, preminula 2000. godine, bio je spreman platiti 3000 eura za novi brak. No, kad je napokon došao taj dan, dočekalo ga je veliko iznenađenje – umjesto očekivane 35-godišnjakinje, Redžepu su predstavili 19-godišnjakinju. Unatoč značajnoj razlici u godinama, hrabro je kročio u ovaj novi brak.
On i njegova nova supruga Valentina čak su postali roditelji sina kojemu su dali ime Diamant.Samo po sebi, Redžepova priča bila bi iznimno zanimljiva, ali važno je napomenuti da su dogovoreni brakovi česta tradicija među Albancima. Iako nema dostupnih informacija o tome koliko sada Redžep ima unučadi, važno je istaknuti da je u trenutku rođenja njegovog prvog sina Diamanta, već imao čak 50 unučadi.
Zanimljivo je primijetiti kako se u posljednje vrijeme povećao broj brakova između Albanaca i Srba. Često su to stariji muškarci koji dovode Albanske nevjeste, a svoju odluku opravdavaju činjenicom da im je lakše sklopiti brak ovim putem nego ostati samci do kraja života. S druge strane, mlade žene iz Albanije često napuštaju ruralna područja kako bi stekle obrazovanje i posao u gradovima. Ovo se, sa svoje strane, može pripisati činjenici da gradske djevojke nerado pristaju na selo kao svoje buduće prebivalište. Stoga se srpska sela često suočavaju s problemom brojnih neoženjenih muškaraca.Sve je više ljudi, posebice potencijalnih udvarača, koji podržavaju brakove s Albankama. Bitno je napomenuti da u Albaniji postoji značajno više žena nego muškaraca, što povećava vjerojatnost da će mnoge žene ostati neudane. U albanskoj kulturi smatra se većim sramotom ostati neudanom nego stupiti u brak s muškarcem druge vjere.
Jasna Jojić, etnologinja, izvijestila je 2005. godine da su albanske nevjeste često bile zadovoljne udajom za Srbe, često putujući u južnu Srbiju kako bi ostvarile ovaj oblik bračnog saveza. Ranije, u ruralnim područjima Srbije, bilo je više neoženjenih muškaraca nego neoženjenih žena, jer su potonje često napuštale sela i selila se u urbanija područja. Međutim, ovaj trend se promijenio s modernizacijom sela i povećanjem financijske stabilnosti, uz pristup internetu i poboljšane prihode. Situacija se, kako je primijetila Jojić, razvija.
